Imotska krajina Medij s iskustvom
Najstarija sesoka škola u Imotskoj krajini počela je radom prije 175 ljeta – 1867. godine. Prva škola na području današnje općine Podbablje počela je radom 9 godina kasnije – 1876. u Poljicima, a u Župi Podbablje (današnje mjesto Hršćevani) 1892. godine. U Grubinama su prvi učenici krenuli 1905., u Krivodolu sljedeće 1906., u Kamnemostu 1924., Podbablju Gornjem 1945. i u Drumu 1962. godine. Dakle, ove godine 130. jubilej slavi škola u Podbablju i 60. godišnjicu škola u Drumu. Iz rukopisa dr. sc. fra Bruna Peze (1948. – 2015.) evo nekih podataka o početku školstva u Župi Podbablje.
Prva škola u Znaora 1892.
U Podbablju je prva škola otvorena 30. studenoga 1892. godine u zaseoku Znaora. Za otvaranje škole trebalo je imati i odgovarajuće prostorije. Zato se pobrinuo gospodin Petar Ćapin-Tonković koji je sagradio, za ono vrijeme, reprezentativnu zgradu u kojoj je smještena škola. Od tada do danas školska izobrazba je stalna, ali je uvijek ostala na prvom stupnju, tj. nastava se održava samo za početnike (danas prva četiri razreda), dok za ostala četiri razreda osnovne izobrazbe učenici i učenice Podbablja moraju pohađati škole u drugim mjestima (Zmijavci, Krivodol, Imotski).
No, godina otvaranja prve škole u Podbablju u sebi krije velika nastojanja i pregalački rad mnogih vrijednih ljudi koji su uložili mnogo truda da i Podbablje dobije svoju obrazovnu ustanovu. U tome su prednjačili župnici. Tako fra Andrija Pervan još 30. rujna 1843. godine piše: „Dolje potpisani župnik daje do znanja da u njegovoj župi još dica nisu počela polaziti na skulu. Prvi uzrok za koji nisu dolazili na skulu jest njihovo siromaštvo, ne mogu bosi ni goli.“[1] Ove župnikove riječi jasno govore o teškoćama školske izobrazbe. No, kako tada još nije bila otvorena škola zaključiti je da se ovdje radi ili o privatnom poučavanju djece ili o pripravama za otvaranje škole. Inicijativa za otvaranje škole je dolazila i od državnih institucija, pa tako, uz ostale primjere, Poglavarstvo iz Imotskoga 1875. godine traži od župnika popis djece od 6 do 12 godine, naravno, radi pohađanja škole. Kako se približavamo godini otvaranja škole tako su i dokumenti brojniji. Konačna odluka o otvaranju škole u Podbablju donesena je 1890. godine. Naime Pokrajinsko školsko vijeće obavještava školsko vijeće Podbablja da je „18. studenoga 1890. P.Z.V. br. 65 zaključilo je da ta učionska okolina bude III. reda.“[2] Prije samog otvaranja škole u Podbablju 1892. godine u pozovu fra Ivanu Tonkoviću da dođe na sastanak općinskog vijeća u IV. točci piše: „Izbor trojice redovitih članova i dvojice zamjenika u mjesno školsko vijeće za odlomak Podbablje u smislu & 5 pokrajinskog zakona 8/2 1869…“[3] U zahuktali tijek događaja vezanih za otvaranje škole u Podbablju uključio se i sam splitski biskup Franjo Nakić koji piše fra Ivanu Tonkoviću: „… imenujem Vas Poštovani Otče, kao člana zastupajućeg Crkvu u tomu mjestnom učionskom Vieću, koje se ima ustanoviti.“[4] No, kako se bližio dan otvaranja škole tako se, čini se, povećavala i nervoza među stanovnicima koji su željeli izbjeći slanje svoje djece u školu. Tome ide u prilog dopis br. 771 u kojem se obavještava Mjesno školsko vijeće da se prema njihovom dopisu od 17. studenoga oslobađaju od pohađanja škole Gudelji, Žužuli, Patrlji, Šućuri i Matkovići te da ostalim roditeljima nalože da upišu svoju djecu u školu koja će se otvoriti 30. studenoga 1892. godine.[5] O samom otvaranju škole i drugim usputnim događajima nemamo podataka. Novootvorena učionica nije dugo ostala samo učionicom za dječake, nego je ubrzo postala mješovitom. Naime, 30. siječnja 1893. godine Poglavarstvo iz Imotskoga dopisom br. 34 obavještava Mjesno školsko vijeće da Visoko carsko pokrajinsko učionsko vijeće 7. siječnja iste godine svojim dopisom br. 5283 „…naložilo je da ta pučka učiona udilj bude pretvorena u mješovitu“ i da u vezi s tim vijeće, dok se to ostvari, zatraži od župnika popis ženske djece od 1. veljače 1881. do 31. siječnja 1887. Škola je postala mješovitom 1895. godine o čemu svjedoči dopis iz 1895. godine u kojemu piše: „Neka se to vijeće pobrine da ta učionica bude bezodvlačno otvorena kao mješovita dvorazredna, te neka uputu Upraviteljstvo učionice da ženski odjel bude povjeren nadomjesnoj učiteljici…“[6]
Iz navedenog se vidi da je škola u Podbablju u par godina otvorila vrata i ženskom naraštaju i omogućila jednom i drugom spolu iste uvjete za stjecanje najosnovnije školske izobrazbe.
Škola je otvorena u kući spomenutog Petra Ćapina u Hršćevanima i to je najstarija školska ustanova u Podbablju, a prva učiteljica bila je Josipa Kukuljica iz Dubrovnika.
Škola u Hršćevanima, kako se vidjelo i iz spomenutog dopisa nije mogla zadovoljiti potrebe tako velikog i mjesta. Stoga se ubrzo prišlo i otvaranju drugih škola. Prva od njih bila je škola u Grubinama, koja je otvorena 1905. godine u kući Mate Vukovića „Papka“, a prvi učitelj bio je nestor imotskog školstva Petar Perić, kasniji ravnatelj imotske Gimnazije. Poslije Grubina škola je otvorena i na Kamenu Mostu i to 1924. godine u kući Pere Tonkovića. Tek krajem drugog svjetskog rata 1945. godine otvorena je škola i u Podbablju Gornjem. Njezino prvo prebivalište bilo je u kući Ante Patrlja. Jedino u Drumu škola nije bila otvorena dok se nije izgradila odgovarajuća školska zgrada, a to je bilo u siječnju 1962. godine. (…)
[1] Dekanatski arhiv u Imotskom; usp. Fra Vjeko Vrčić, Župe imotske krajine, I. dio, Imotski 1978., 115.
[2] Dokument br. 589 iz Poglavarstva u Imotskom upućen je 1893. godine, ali se datum ne može očitati, jer je mjesto pokidano. Inače ovaj kao i slijedeći dokumenti nalaze se u pismohrani župe Podbablje (dalje PŽP) poredani u snopiće po godištima.
[3] PŽP – Radi se o dopisu br. 4087, od 18. kolovoza 1892.
[4] PŽP – Dopis br. 1777, Split, 22. srpnja 1892.
[5] PŽP – Dopis je upućen iz Imotskoga 22. studenoga 1892.
[6] PŽP – Dopis Kotarskog učionskog vijeća br. 56 upućen je 21. siječnja 1895.
