21. VIII. 2021. godine u planinarskom domu na Biokovu predstavljena je monografija Veliko Brdo. Župa sv. Jeronima. Župnik i autor fra Tomislav Brekalo na samom početku pozdravio je župnika i dekana mons. Pavla Banića, gradonačelnika Makarske dr. Zorana Paunovića, sve svećenike, redovnice, domaćine i goste te iznio nekoliko podataka o Župi i radu na monografiji. Skup je pozdravio i don Pavao Banić, a fra Tomislav je pozvao urednika fra Gabrijela Jurišića da predstavi knjigu.
Nakon početnog pozdrava urednik je upozorio na prošlogodišnji veliki jubilej (420. – 2020.), 1600 godina od smrti sv. Jeronima. Mnoga su sveučilišta i akademije održali znanstvene skupove i simpozije o njemu i njegovim djelima te je objavljen veliki broj knjiga. U Hrvatskoj su organizirana tri takva simpozija. Sv. Jeronim je bio veliki znanstvenik, teolog, pisac, prevoditelj Biblije s grčkog i židovskog na latinski jezik, a nadasve iskreni vjernik, svećenik, svetac i naučitelj Crkve. Jeronim je najveći Dalmatinac i jedan od najvećih kršćanskih intelektualaca svih vremena. Sv. Jeronimu posvećena je župna crkva u Velikom Brdu.
Monografija Veliko Brdo izišla je iz tiska prije nekoliko dana. Knjiga je objavljena prigodom 450 godina od prvog spomena sela Veliko Brdo u službenom dokumentu. Mletački dužd Alojzije Mocenigo u dokumentu kojim prima pod svoju zaštitu 29 sela Makarskog primorja između ostalog spominje i Veliko Brdo. Bilo je to 1571. godine, poslije velike pomorske bitke kod Lepanta u Grčkoj kada je kršćanska mornarica otjerala turske zavojevače. Naselje se i prije tako nazivalo, ali je tada prvi put zapisano u dokumentu.
Ljudi su živjeli na teritoriju današnjega Velikog Brda još u pretpovijesno doba o čemu svjedoče arheološki nalazi te kasnija pisana svjedočanstva. Ilire su pokorili ratoborni Rimljani, a iz toga doba postoje brojni arheološki nalazi. Posebno treba spomenuti godinu 533. kada je na crkvenom saboru u Saloni (Solin) sudjelovao i Stjepan, makarski biskup. Dakle, početkom VI. stoljeća postojala je Makarska biskupija, jedna od naših najstarijih biskupija.
U knjizi su ukratko prikazana povijesna zbivanja, zatim Župa sv. Jeronima kao živa zajednica vjernika koja gradi crkve, kapelice i groblja. Nabavljena su mnoga umjetnička djela: kipovi, slike, liturgijski predmeti od srebra, zlata i tekstila, kao i brojne knjige. Najstarija je crkva sv. Mihovila koja se prvi put spominje 1621. godine. Novu crkvu sv. Jeronima, koja je postala novo središte naselja, sagradio je fra Nikola Gojak 1745. godine. Posebno poglavlje posvećeno je svecima zaštitnicima Župe. Donesen je i popis 111 župnika (1733. – 2021.), kratki životopisi svećenika i redovnika rođenih u Velikom Brdu (22) te nekoliko župnika. Posebno je istaknut fra Nikola Gojak, najznačajniji intelektualac iz Velikog Brda, koji je studirao u Italiji i bio profesor teologije u Makarskoj. Bio je župnik, gvardijan, graditelj, posebno poznat po „Ljetopisu“ u kojeg je 60 godina hrvatskim jezikom zapisivao sve što se zbivalo u Makarskom primorju. To je neiscrpno vrelo povijesnih podataka za XVIII. stoljeće. U naše dane objavljena su dva kritična izdanja (HAZU, 1957. i Književni krug, 1993.).
Ukazano je i na to da je ispred crkve postavljen prvi brončani spomenik sluge Božjeg fra Ante Antića, za koga se vodi postupak za proglašenje svetim. Navedeni su poginuli u Drugom svjetskom ratu (23) te branitelj Mate Vladić, gardist i vitez Domovinskog rata, koji je položio svoj život na Oltar domovine pokraj Stona 23. XI. 1991., a pokopan je u Velikom Brdu.
U monografiji su navedeni i podaci o Parku prirode Biokovo, Planinarskom društvu Veliko Brdo i njihovome planinarskom domu, vidikovcu „Nebeska šetnica“. Na samom kraju monografije nalazi se pogovor, sažetak na engleskom jeziku, literatura te dva kazala imena. Knjiga je tvrdo uvezana, ima 184 stranice te je obogaćena fotografijama. Dio teksta davno je napisao fra Karlo Jurišić, župnik Velikog Brda, a noviji dio priređen je za ovo izdanje.
Poslije predstavljanja knjige priređen je domjenak uz „razgovor ugodni“, a mnogi su primjerak knjige ponijeli svojim kućama.
Izvor: www.franjevci-split.hr