250. obljetnica prvotiska “Asanaginice”

Talijanski putopisac i opat Alberto Fortis objavio je 1774. godine u knjizi Viaggio in Dalmazia (Put po Dalmaciji) pjesmu Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize, našu narodnu baladu u 93 stiha u pučkom desetercu, koja je kao romantičarski književni hit o nesretnoj majci Asanaginici idućih desetljeća prevedena na sve veće europske jezike.

Zadnjih desetljeća bošnjački (muslimanski) intelektualci objavili su niz knjiga u kojima tu pjesmu uvrštavaju u temelje svoje nacionalne južnoslavenske muslimanske odnosno bošnjačke kulture. Tako je sarajevski profesor Rusmir Mahmutćehajić (r. 1948.) napisao više knjiga o Hasanaginici, kao Tajna Hasanaginice (2010.), a 2022. u izdanju sarajevske Mladinske knjige monografiju Hasanaginica s ilustracijama Emira Durmiševića, koju je ove godine – u povodu 250 godina od njezina prvog objavljivanja – kao nacionalni projekt tiskao u prestižnom bibliofilskom izdanju u 200 numeriranih primjeraka, sve “u kožnom uvezu obogaćenom metalnom galanterijom koja je dizajnirana u etno duhu”. Zanimljiv je ovaj navod iz knjige o pjesmi koja je “napisana na bosanskom jeziku” te o “ubijanju i pokrštavanju muslimanskog stanovništva” nakon pobjede Mletačke republike nad Osmanlijama u Dalmatinskoj zagori 1717. godine: “Da bi Hasanaginica mogla pripadati svima… svakom jeziku ili mjestu… uvjet za takvu mogućnost je odbacivanje modernog tabua šutnje o ubijanju, progonjenju i pokrštavanju muslimana u Španiji, Podunavlju, na jadranskim obalama i njihovome zaleđu i, uz to, da se prihvati uskraćenost moderne književne kritike u tumačenju umjetnosti koja pripada svetoj tradiciji. Progon i ubijanje čovjeka tiču se svakog govorenja o razlogu i svrsi svijeta.“

Asanaginica je više puta obrađena u hrvatskoj knjizevnosti, Ogrizovićeva drama se i danas igra na imotskoj pozornici, a i nadalje je nadahnuće hrvatskim pjesnicima pa je tako riječki pjesnik Sanjin Sorel (rođen 1970.) u časopisu Nova Istra objavio postmodernističku Nostalgičnu pjesan koju i mi objavljujemo:

Nostalgična pjesan

Čador je bijel kao golubica

Na snijegu. Ništa čudno,

Pomislio bi Hasan, da usto

Ne sanja ženu svoju, bijele

Puti kao da u mlijeku Amalteje

Lišće svoje umivala je.

Eto ću mrijet pomisli misleć

Na preslatku joj kosu zlaćanu.

Uzdiše kao da se poput Petrarce

Pentra na Alpe. Poputbina

Prvoga alpinista hrabro je srce,

Što ga inače čuva kao cvijet.

Čador je bijel kao oblak nad

Njim i u njem Una Donna gentil.

Ne rabi Hasane ljubavne jade

Kao da su suze radosnice

Dok sjetu srećom smatraš!

Jesam li Isus ili sam samo sâm?

Možda se pitaš Hasane. Aginica tvoja

U čadoru posjetiti te neće.

Ako je ona lijepa ružan ti si

Ona lica blijeda tvoje kao ugljen

Njezin osmjeh na usnama

Suze ljubomorne na licu tvome.

Oči joj sjaje ljupko ti bi je

Najradije zadavio, jer suprotno

Svome paru teži, kao Bonnie i Clyde.

Nova Istra, MH Pula, broj 4, 2018.

Irfan Horozović (r. 1947.) je 2000. u Sarajevu objavio svoj prvi povijesni roman Imotski kadija, postmodernistički pikarski roman o podvojenom intelektualcu, putu i putovanju kroz prostor vrijeme. Roman je doživio više izdanja (2002.; 2005.; 2023.).

Vahida Šeremet (r. 1950.) u Tuzli je 2013. objavila luksuznu studiju “Hasanaginica” od 1646. godine do danas: Knjiga puta do ishodišta, u kojoj je i njezina drama na sedam jezika (bosanski, engleski, francuski, talijanski, romski, ruski, perzijski).

Anto Zirdum (Plehan, 1956.) napisao je kratki roman Ljubav i osveta u doba Hasanaginice  koji su objavili Viteški ambijentalni teatar Vitez i Hrvatsko književno društvo Zadar, 2021., čija se radnja događa i nakon tragicne smrti plemenite majke petero djece.