Imotska krajina Medij s iskustvom
Talijanski putopisac i opat Alberto Fortis objavio je 1774. godine u knjizi Viaggio in Dalmazia (Put po Dalmaciji) pjesmu Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize, našu narodnu baladu u 93 stiha u pučkom desetercu, koja je kao romantičarski književni hit o nesretnoj majci Asanaginici idućih desetljeća prevedena na sve veće europske jezike.
Zadnjih desetljeća bošnjački (muslimanski) intelektualci objavili su niz knjiga u kojima tu pjesmu uvrštavaju u temelje svoje nacionalne južnoslavenske muslimanske odnosno bošnjačke kulture. Tako je sarajevski profesor Rusmir Mahmutćehajić (r. 1948.) napisao više knjiga o Hasanaginici, kao Tajna Hasanaginice (2010.), a 2022. u izdanju sarajevske Mladinske knjige monografiju Hasanaginica s ilustracijama Emira Durmiševića, koju je ove godine – u povodu 250 godina od njezina prvog objavljivanja – kao nacionalni projekt tiskao u prestižnom bibliofilskom izdanju u 200 numeriranih primjeraka, sve “u kožnom uvezu obogaćenom metalnom galanterijom koja je dizajnirana u etno duhu”. Zanimljiv je ovaj navod iz knjige o pjesmi koja je “napisana na bosanskom jeziku” te o “ubijanju i pokrštavanju muslimanskog stanovništva” nakon pobjede Mletačke republike nad Osmanlijama u Dalmatinskoj zagori 1717. godine: “Da bi Hasanaginica mogla pripadati svima… svakom jeziku ili mjestu… uvjet za takvu mogućnost je odbacivanje modernog tabua šutnje o ubijanju, progonjenju i pokrštavanju muslimana u Španiji, Podunavlju, na jadranskim obalama i njihovome zaleđu i, uz to, da se prihvati uskraćenost moderne književne kritike u tumačenju umjetnosti koja pripada svetoj tradiciji. Progon i ubijanje čovjeka tiču se svakog govorenja o razlogu i svrsi svijeta.“
Asanaginica je više puta obrađena u hrvatskoj književnosti, o čemu je iscrpnije pisano u knjizi Asanaginica iz Zabiokovlja (Imotski, 2018.) Stipana Bakote i Mladena Vukovića. Ogrizovićeva drama se i danas igra na imotskoj pozornici, a i nadalje je nadahnuće hrvatskim pjesnicima. Tko je riječki pjesnik Sanjin Sorel (rođen 1970.) u časopisu Nova Istra objavio postmodernističku Nostalgičnu pjesan koju i mi pretiskavamo:
Nostalgična pjesan
Čador je bijel kao golubica
Na snijegu. Ništa čudno,
Pomislio bi Hasan, da usto
Ne sanja ženu svoju, bijele
Puti kao da u mlijeku Amalteje
Lišće svoje umivala je.
Eto ću mrijet pomisli misleć
Na preslatku joj kosu zlaćanu.
Uzdiše kao da se poput Petrarce
Pentra na Alpe. Poputbina
Prvoga alpinista hrabro je srce,
Što ga inače čuva kao cvijet.
Čador je bijel kao oblak nad
Njim i u njem Una Donna gentil.
Ne rabi Hasane ljubavne jade
Kao da su suze radosnice
Dok sjetu srećom smatraš!
Jesam li Isus ili sam samo sâm?
Možda se pitaš Hasane. Aginica tvoja
U čadoru posjetiti te neće.
Ako je ona lijepa ružan ti si
Ona lica blijeda tvoje kao ugljen
Njezin osmjeh na usnama
Suze ljubomorne na licu tvome.
Oči joj sjaje ljupko ti bi je
Najradije zadavio, jer suprotno
Svome paru teži, kao Bonnie i Clyde.
Nova Istra, MH Pula, broj 4, 2018.
U svojoj zbirci razgovora s hrvatskim književnicima Biti ili ne biti (svoja) profesorica Sonja Delimar iz Koprivnice, rođena 1973., objavila je i pjesmu o toj kultnoj narodnoj baladi:
Narodna pjesnikinja (između 1646. i 1649.)
INTERPRETACIJA NARODNE BALADE
(Hasanaginica)
U čemu moć je te balade?
(Srce puca, silazim s uma.)
Položaj žene? To se znade…
Ali tajna nesporazuma?
Ona od stida… To je… To je…
A tjeraju je da se stidi.
On povrijeđen, od muke svoje,
Njezinu muku i ne vidi.
Srdžba i inat. Tuđe oči
Koje ne daju iz te kože.
O, kad bi bilo natrag doći!
(Ona ne smije, on ne može.)
Od jada junak (nekad veći)
Ubija ženu teškom riječi.
Biti ili ne biti (svoja), Zagreb, 2021.
U časopisu Poezija broj 3-4/2023. Darko R. Suvin (rođen 1930.) objavio je kratku pjesmu Hasanaginica 2023. u kojoj nesretnu ljubovcu smješta u rod Čengijića, prizivajući odgovornost samohrane majke:
Što se ono bijelilo u gori zelenoj
Neg čadori mrtvog age Hasan-age?
Noć noćila ljuba age Hasanage
Ne ubija se, dječicu hranit mora,
I sačuvat slavno ime Čengijića
Okaljano nevjerničkim lajanjima
Za daleko neko pokoljenje.
ASANAGINICA U NOVIM ROMANIMA I DRAMAMA
Irfan Horozović (r. 1947.) je 2000. u Sarajevu objavio svoj prvi povijesni roman Imotski kadija, postmodernistički pikarski roman o podvojenom intelektualcu, putu i putovanju kroz prostor vrijeme. Roman je doživio više izdanja (2002.; 2005.; 2023.).
Vahida Šeremet (r. 1950.) u Tuzli je 2013. objavila luksuznu studiju “Hasanaginica” od 1646. godine do danas: Knjiga puta do ishodišta, u kojoj je i njezina drama na sedam jezika (bosanski, engleski, francuski, talijanski, romski, ruski, perzijski).
Anto Zirdum (Plehan, 1956.) napisao je kratki roman Ljubav i osveta u doba Hasanaginice koji su objavili Viteški ambijentalni teatar Vitez i Hrvatsko književno društvo Zadar, 2021., čija se radnja događa i nakon tragicne smrti plemenite majke petero djece.
