Imotska krajina Medij s iskustvom
Na Prvom programu HRT-a u utorak, 7. ožujka 2023. u emisiji “U svom filmu” urednice Tončicew Čeljuske gost je bio naš ponajbolji i višestruko nagrađivani prevoditelj, književnik, poliglot, diplomat Mate Maras, naš Studenčanin koji je rođen 2. travnja 1939. Po struci matematičar i fizičar. Kao čudo od djeteta, u školu je krenuo sa sedam godina, ali odmah u treći razred sa starijim bratom. Na hrvatski je jezik s desetak svjetskih jezika preveo klasike svjetske književnosti uključujući i cijeli Shakespeareov opus (38 knjiga). Za prijevod Gargantue i Pantagruela dobio je Veliku nagradu Francuske akademije. Radio je u Kanadi, zatim kao profesor u Poreču, potom u Matici hrvatskoj i na Hrvatskom radiju, a nakon Domovinskog rata bio je hrvatski kulturni poklisar u Parizu i Washingtonu.
Između ostalih knjiga, objavio je i Rimarij, rječnik koji pomaže prevoditeljima u traženju za najboljim rimama, a talijanske sonete Giuseppea Gioachina Bellija na zavičajnu studenačku ikavicu.
Emisiju možete sljedećih mjeseci i godina pogledati na računalnoj aplikaciji HRTi (hrti.hrt.hr).
Voli igrati šah, majstor je, voli gledati tenis… Još prevodi knjige, trenutno roman Kuga (La peste) francuskog nobelovca Alberta Camusa. Na brojne čestitke za eruditski nastup na televiziji, Mate je poslao ovu ustihovljenu zahvalnicu prijateljima, sonet s akrostihom U SVOM FILMU SKUPA:
Dragi moji gledatelji,
Kako da Vam se odužim za sve pohvale? Pa rekao sam već da sam svačiji dužnik. Evo što ću.
Pod utjecajem spomenutog Camusa i darovanoga Queveda, pišem Vam zagonetan sonet:
Uvečer, o Danu žena, poslije vijesti,
S malih sam ekrana, blago govoreći,
Vama i Vašima htio nešto reći
O životnoj tajni i nemoćnoj svijesti.
Mislio sam na Vas koji gledaste me,
Frazirao pritom da izgledam važno,
I pazio da mi riječ zazvoni snažno,
Ludo vjerujući u iskonske teme.
Mogao sam više, mogao sam bolje,
U životu mi se ukazala slava,
Samo mi je stalno bilo na pameti:
Kako biti raspoložen, dobre volje,
Uz uvjet da bistra ostane mi glava,
Prije nego što se gledalište sjeti.
Ah, teško je kada bez krila se leti.
Uz iskrene pozdrave, ostajući na usluzi –
Mate Maras
Lidija Šneler odgovorila je Mati svojom akrostihnom pjesmom – VELEMAJSTOR SVEGA:
Večeri te,
Eto, baš nekako posebne,
Letjeli smo i mi s Vama,
E da, svatko u svoje visine osobne.
Ma čovjek ostane zatečen,
A bogme i zadivljen,
Jer slušajući te riječi koje miluju,
Smiruju i namiguju,
Te riječi koje toliko otkrivaju,
Od kojih se oči sjaje i blistaju,
Rijetko tko neće ostati zamišljen.
Samo još da je trajalo malo duže,
Voljela bih slušati Vas satima:
Erudita je sve manje na ovome svijetu,
Glava ovakvih bistrih i svestranih,
A još manje ovakvih radosnih krila u letu.
I Tina Slamar dopisala je pjesmi s akrostihom ŠAPTAČ JEZIKA:
Što u malo riječi reći o našem dragom barba Mati
A da iskreno predstavimo ovu veličinu koju zaista cijene Hrvati:
Prevodi s jezika mnogih, nagrade reda, piše a za Hrvatski jezik kao da diše.
Tadija dobro opazi da je Shakespeare imao sreće,
A barba Mate se nakon svih prijevoda i djela ko dužnik osjeća, reče.
Čujte sad: Dužnici smo Vaši istinski mi,
Jezik ste nam naš Vašim pisanjem još više omilili.
Eh, da Vas bar češće slušamo!
Zahvalna sam i ponosna što sam postala ove obitelji dio i
Imotski se kraj diči što je takvog velikana iznjedrio.
Koliko god da je velik on je brižan suprug, otac i djed,
A slažemo se s njime: “Čitanjem dovodimo svoj duh u red.”
