Dok je Nebo pjevalo odu sreće
Tisuće zvijezda na nebu treperi
Samo jedna srebrnim žarom sja,
I obasjava krivudave puteljke,
Kojima kroče Josip i Marija.
Nestrpljivo razdragano djetešce
Kao da želi Majci reći,
Želim što prije među svoje doć’
Upaliti baklju ljubavi i nade
I obasjati tihu Betlehemsku noć.
Tražeći toplinu doma
Kucaše putnici na mnoga vrata,
Ali ljudsko srce ledeno je bilo.
Iz toplog doma nije moglo čuti
Glas promrzle sestre i brata.
Dok je Nebo pjevalo odu sreće,
Svemoćni Stvoritelj pokaza
Kako je velik, a čovjek mali.
Umjesto u kraljevskom dvoru
Isus se rodi u trošnoj štali.
Raduj se zemljo, pjevajte anđeli,
Kličite narodi sreći i slobodi.
Bog je čovjeku pružio ruku
Djevica Marija Spasitelja rodi.
Pejo Šimić
(Hrvatski Fokus)