Blagdanski stihovi Peje Šimića

Dok je Nebo pjevalo odu sreće

Tisuće zvijezda na nebu treperi

Samo jedna srebrnim žarom sja,

I obasjava krivudave puteljke,

Kojima kroče Josip i Marija.

Nestrpljivo razdragano djetešce

Kao da želi Majci reći,

Želim što prije među svoje doć’

Upaliti baklju ljubavi i nade

I obasjati tihu Betlehemsku noć.

Tražeći toplinu doma

Kucaše putnici na mnoga vrata,

Ali ljudsko srce ledeno je bilo.

Iz toplog doma nije moglo čuti

Glas promrzle sestre i brata.

Dok je Nebo pjevalo odu sreće,

Svemoćni Stvoritelj pokaza

Kako je velik, a čovjek mali.

Umjesto u kraljevskom dvoru

Isus se rodi u trošnoj štali.

Raduj se zemljo, pjevajte anđeli,

Kličite narodi sreći i slobodi.

Bog je čovjeku pružio ruku

Djevica Marija Spasitelja rodi.

Pejo Šimić

(Hrvatski Fokus)