Čuvarkuća

U ovim uvjetima pandemije ljudi se osim službene medicine sjete i alternativnih načina liječenja i to prirodnim putem preko ljekovitog bilja. Jedan od tih je i čuvarkuće. To je višegodišnja zeljasta biljka koja se može naći u našim okućnicama i vrtovima. Nije zahtjevna i lako se uzgoji. Ime je vjerojatno dobila po starom vjerovanju da štiti kuće, obitelji od zlih sila. Njen latinski naziv je SEMPERVIVUM što bi značilo UVIJEK ŽIVUĆI.

   Njeni mesnati listovi su puni soka koji su prirodni lijek zbog protuupalnog i antiseptičkih svojstava. Od davnine se koriste u liječenju upale uha, upale grla i ždrijela… Dovoljno je 2-3 kapi staviti na bolno mjesto.

   Zbog protupalnih i antiseptičkih svojstava su i odličan prirodni lijek za kožne bolesti i rane te prva pomoć kod uboda insekata i opeklina.

   Neki ga i suše kako bi napravili čaj.

   Što se tiče liječenja ljekovitim biljem najpoznatiji na imotskom području bio je pok. fra Silvestar Kutleša, koji je umro u imotskom samostanu 1943. godine. Runovićani, gdje je bio dugo župnikom i napisao onu čuvenu knjigu ŽIVOT I OBIČAJI U IMOTSKOJ KRAJINI, bi govorili: Ako ti ne može pomoći fra Šilvestar ne može ni doktor.

    Naravno, ovo nikako ne umanjuje značaj službene medicine, pogotovo danas.

Tekst i foto Ante Aračić