Dvije pjesme Gordane Kušević

PRAZNINA

Noćas nema boli,

noćas nema ni mržnje niti ljubavi u meni.

Noćas ne osjećam ni čežnju

što me nekada gušila.

Noćas ne osjećam ni sreću, niti tugu.

Noćas – ne osjećam ništa…

I duboko negdje u sebi,

u jednom dijelu svoga bića,

u jednom dijelu svoje duše vapim

za tom boli,

za onom čežnjom što me razdirala,

vapim noćas i za onom tugom

što mi je dušom vladala…

I sve bih to noćas željela

i sve bih to noćas htjela

samo kako bih ovu prazninu

svoje duše i tijela ispunila.

SAMO PRIJATELJI

Kaži mi, plaše li Te moje riječi

u jednom trenu slabosti izgovorene?

Kaži mi, plaši li Te dodir moje ruke?

Kaži mi, tražim li previše

svoju ljubav nudeći Ti?

Tvoj pogled u svojem htjela bih

za jedan tren dulje zadržati.

Voljela bih umjesto prijateljem

svojom ljubavi Te zvati.