Imotska krajina Medij s iskustvom
Listajući stare novine mogu se pronaći zanimljivi članci o neobičnim sudbinama naših ljudi, koji su odavno zaboravljeni pa ih se treba prisjetiti. Ovom prigodom evo dvije priče o događanjima u Zmijavcima od prije šezdesetak godina.
U splitskom dnevniku Slobodna Dalmacija 5. siječnja 1963. objavljen je tekst Ive Gudelja “Brke” s pričom o djevojci Jeli Gudelj koja je 1908. nestala iz svog sela, koje je ponovno nakon 54 godine “tajno” posjetila Zmijavce samo na nekoliko sati pa se vratila u Osijek, gdje je u međuvremenu stalno živjela. Evo preslika tog zanimljivog članka.
Pjesma o zmijavačkoj curi Mari
Iz tog je vremena i priča o imotskoj curi i ženidbi jednog našeg bogatog povratnika iz Kanade da bi u Zmijavcima oženio prelijepu djevojku Maru, na koncu se zadovoljio udovicom, a Maru je ipak “spektakularno” osvojio njezin momak Iko. Tu je dvojbu između srca i novca, prošnju i svadbu, uz opise narodnih običaja, u šaljive deseteračke stihove složio Ivan Šamija, rođen na Božić 1926. u Lovreću, koji je dugo radio i živio u Vancouveru u Kanadi. On je autorom više pjesama koje su objavljene u pjesničkom zborniku naših iseljenika Životne staze i sjećanja, koji je objavila Hrvatska Katolička Misija u New Yorku 2005. Šamija je kasnije objavljivao domoljubne pjesme i u župnom listu Lovreć-Opanci. Evo te pjesme o lijepoj Mari:
CURA IMOTSKE KRAJNE
Od kad sunce našu zemlju grije
Lipša cura rodila se nije
Čistog roda našeg hrvatskoga
U Zmijavcim pokraj Imotskoga.
Ovce čuva rosom lice mije
Sa kamena bistru vodu pije
Oči su joj oči golubice
Dva leptira dvije trepavice.
Kosa joj je koda je od svile
Neki kažu da je pletu vile
Zubi su joj snijezi sa planina
Kad govori prava je milina.
Tijelo njeno najljepša je slika
Kod najboljih svita umjetnika
Kada cura putevim korača
Kamen tvrdi žive iskre baca.
Lipa li je ta imotska Mara
U sto sela da joj nema para
Navalili sa svih strana momci
Isto tako imotski trgovci.
Od žena se nešto uvik čuje
Da se vila za Maru kupuje
Da je došo momak iz Kanade
Mara ništa od tome ne znade.
Glas se čuo sve do Amerike
Mara ima velike prilike
Udati se može u Kanadu
U tu zemlju gdje žene ne radu.
Stalno sjede i viču na ljude
Nek i našoj Mari tako bude.
Mater Mari lipi savjet daje
U Imotski da se ne udaje.
Eno dođe momak iz Kanade
Mili Bože što sve pare rade
Šešir bili šilja oko vrata
Još ne njemu crvena kravatz.
Cigar puši nikad ga ne baca
Po Imotskom bogataš korača
Svi mu kažu za imotsku Maru
Njenu majku sreo na pazaru.
Momak majku lipe Mare zove
Je l’ počela kupiti svatove
Mara muči ništa ne govori
Mater viče da se kuća ori.
Daj ne viči moja ženo stara
Neka ženi koga hoće Mara
Kako kažem tako mora biti
Bogataša mora oženiti!
Iko Marin Mari se svidio
Još kada je mladi čoba bio
Igrali se nekad kod ovaca
Gdje počima ljubav mladenaca.
U svom srcu Mara Iku krije
Četiri dana vidila ga nije
Tajanstveno sve za Iku pita
Kud se Iko ovih dana skita.
Saznala je da joj Iko radi
S ćaćom vinograd da sadi
Ćaća kaže sine se oženi
Bit će lakše materi i meni.
Iko sazna od starijih žena
Da se svadba već za Maru sprema
Udaje se negdje u Kanadu
Tamo će je i odvesti mladu.
U nediju lipo se spremio
Još imotsku kapu nakrivio
Nošnju svoju Iko obukao
Crvenim se pašom opasao.
Ispred crkve kad je Iko stao
Samo narod na njega gledao
Mnogo se zagledalo cura
Samo vidi jedna drugu gura.
Iko traži di je lipa Mara
Ugleda je blizu je oltara
On uniđe blizu Mare stade
Mara skoro na pod da ne pade.
Iko Mari tiho progovara
Dođi Maro sutra do pazara
Oću Iko srce iz njedara
Do pazara doći će ti Mara.
Iko više ne gleda oltaru
Stalno pogled leti mu na Maru
I svećenik lipo pogledao
Gledajući malo nasmijao.
Kad Marina mater ugledala
U crkvi je naglas zavikala
Neće mulac života mi moga
Mara će se udat za drugoga.
Uplete se i mater od Ike
Nastadoše gaJame velike
Sram te bilo bezobrazna ženo
To ti nije časno ni pošteno.
Cili narod vani izišao
Samo Iko sa Marom ostao
Narod čeka što će sada biti
Kako će se žene posvaditi.
Crkvu Mara neće napustiti
Ja ću rađe u bunar skočiti
Kući ne smim i onako doći
Mater će mi iskopati oči.
Zovi Iko odmah svećenika
Da nas ženi sada je prilika
Sve će Iko rađe učiniti
Nego Mari nešto nauditi.
Svećenik je Iku razumio
Oltaru se odma povratio
U crkvi se Iko brzo snađe
Za kumove dvoje ljudi nađe.
Prsten Mari sa ruke skinio
Svoga s ruke odmah dostavio
Svetu pričest njima pratar daje
Vidi narod da pratar vjenčaje.
Mnogi narod u crkvu se vratio
I poče se čudit i smijati
Još se ovo dogodilo nije
Od kade je Imotske krajine.
Kad je Ikin ćaća čuo glas
Odmah kola stavio podase
Vuče stari vina i rakije
Da se dobro družina napije.
Mater dođe prije ćaće prva
Ona nosi pršuta i kruva
Narod stade lipo blagovati
A svatovi počeše pivati.
Kad bogataš iz Kanade vidi
Pršut grabi opće se ne stidi
Kasnije se i on oženio
Udovicu jednu usrećio.
(Stara istinita priča koju sam često puta čuo prije pola stoljeća. Kada je bilo ne znam ili koje godine nije mi bilo poznato.)
