Imotska krajina Medij s iskustvom
IMOTSKI U DJELU FRANE CARRARE
Hrvatski povjesničar i arheolog Frano Carrara (Split, 16. XI. 1812. – Venecija, 29. I. 1854.). Teologiju je studirao u Zadru i Padovi, arheologiju i povijest u Beču. Ravnatelj je Arheološkoga muzeja u Splitu (1842–53). Iskapao u Solinu, istraživao crkvenu i kulturnu splitsku povijest. Glavna su mu djela: Znameniti Splićani (Uomini illustri di Spalato, 1846), Salona i njezina iskapanja (Salona und seine Ausgrabungen, 1847). Rukopisi su mu sabrani u djelu Dnevnici s putovanja 1843–1848 (2010). Radove je objavljivao u domaćim i stranim publikacijama, a u zadarskom časopisu Gazzetta di Zara u nastavcima je pisao o kraljevini Dalmaciji, predstavljajući njezine zemljopisne odlike (planine, doline, spilje, more, jezera, močvare, ljekovite vode), klimu, rudno bogatstvo, biljni i životinjski svijet, politički ustroj sa stanovništvom, te etnografska obilježja stanovništva. Ti nedovršeni tekstovi su u Zadru 1846. tiskani u knjizi koju je s talijanskog prevela Božidarka Šćerbe-Haupt i 2006. objavio Etnografski muzej Split. Knjiga Dalmacija kako ju je opisao profesor doktor Frane Carrara ima 130 stranica A4 formata i 48 slika narodnih nošnji iz Dalmacije, među njima i dvije iz Imotskoga.
Naravno da Carrara na više mjesta spominje i Imotski, izabiremo nekoliko pasusa. Površina se tada mjerila u talijanskim kvadratnim miljama od 60 po stupnju, što je 978 bečkih klaftera, ili 598 austrijskih jutara zemlje, današnjih 3,3966 kvadratnih metara. Imotski kotar imao je slične granice kao današnja Imotska krajina i od ukupno 186,5 milja imotskog okruga 25,3 posto zemlje je bilo pod usjevima, 3,1 posto pod vinogradima, a čak 158,1 milja neobrađeno.
Zanimljiv je popis brdskih vrhunaca u imotskom kotaru, s mjerama u bečkim stopama (3,146 decimetra), i najviši je Maglac s 2946 stopa (297 metara). Sveti Jure na Biokovu bilježen je pod Makarskim kotarom. Neka imena danas imaju nove nazive, neki su valjda krivo otisnuta… Evo popisa 18 imotskih brda:
Babjača Na turskoj granici kod kaštela Babiać
Gradinjja Milju sjeverozapadno od Aržana
Gradinja od Brestice Milju sjeverno od Brestice
Gručevac Tri milje istočno od Imotskog
Jaina Između Slivna i Runovića
Jelisa Kamen Dvije milje zapadno od Kristalice
Imotski Katolička crkva u Imotskom
Ljuba Milju istočno od Černova
Lokvičić Između Lokvičića i Zurića
Maglac Između Aržana i Sviba
Pode Između Imotskog i Cvitića mosta
Sidak Dvije milje zapadno od Sidaka
Stražbenica Dvije milje južno od vojarne u Aržanu
Subir Dvije milje jugoistočno od Otrića
Supove gradine Istočno od Lovreća
Velika gradina Između Studenaca i Ričice
Visokica Dvije milje jugozapadno od Ciste
Vučjace Milju i po južno od Slivna
Imotsko polje nazvano je dolinom, bilo je močvarno, poplavljivalo s istočne i zapadne strane. Evo opisa polja i prvog proboja tunela kod Peć mlina u Tihaljini:
Jezero Proložac, potok Suvaja, rijeka Vrlika, te drugi manji izvori oplakuju Imotsku dolinu. Na istočnom dijelu se formiralo jezero, a brda koja zatvaraju ovo polje onemogućavaju otjecanje voda kojih ima poprilično u zimskim mjesecima. O štetama koje su nastajale i zbog visokih voda s krajnjeg zapada, a koje se nisu dale preusmjeriti u tursko polje Tihaljina, pobrinula se vlada jednom hidrauličkom radnjom kojom je upravljao inženjer dr. Lucchini, a u čemu su s velikim uspjehom sudjelovali i Turci kojima je upravljao kapetan Ljubuškog Sulejman Beg. U jednoj vrlo kompaktnoj stijeni izdubili su kanal koji ide do ponora Drinovaca u osmanlijskom području, a od kojeg se nadalje mogao ponovo dobiti protok voda; a zatim se spuštanjem otvora tog ponora dobio odličan rezultat. I završit će se ovo djelo, ukoliko se mogne rijeka vratiti u svoje korido i branama regulirati tok voda koje, u nepravilnom toku tumarajući poljem, uništavaju sve na njemu već i prije nego što naplave istočni dio. Ovakva posljednja praksa reguliranja voda u Dalmaciji donijela bi ogromnu korist budući da ima mnogo zastoja koji svako malo zakrčuju najljepša tla i oduzimaju plodnost zemlji, zagađuju zrak onim kužnim isparavanjem, koje među inima unesrećuje i neretvansku močvaru.
Stanovništvo
Prema popisu iz 1843. u imotskom kraju je živjelo 21015 stanovnika, ili 113 stanovnika po milji, što je bio dalmatinski prosjek, a veću naseljenost imali su Omiš (117), Brač (135), Hvar (137), Split (172) i najviše Vis (218 stanovnika po kvadratnoj milji)! U imotskom kraju bilo je 2839 kuća s 3254 obitelji (dakle 415 obitelji je živjelo zajedno s drugima pod istim krovom, ili u zajednici). 1844. bilo je 21282 stanovnika, od toga najviše katolika, a 924 „neujedinjenih Grka“ tj. pravoslavnih vjernika (4,3 posto).
Frane Carrara objavljuje i više pučkih pjesama te kolajnu od 76 narodnih poslovica, od kojih su neke danas gotovo zaboravljene:
Sto solada neće uništiti kuću.
More se ne može izmjeriti, a niti vjera u bludnice.
Tko ide polako, taj na vrijeme stiže kući.
Nema komorača u svakom zidu.
Prazna vreća ne može stajati.
Pokajanje ne ozdravljuje luđaka.
Koga je ugrizao poskok, boji se i gušterice.
Rikom magarca se ne hvali Boga.
Poklonjenom konju se ne gleda u zube.
Sam čovjek je kao odsječeni brijest.
Sedlo nije za magarca.
Tko ide pravim putem, taj neće skrenuti.
Ne uzeti od dobrog zemljoradnika, ali niti ne ostaviti lošem.
Tko doručkuje i rano se oženi taj je muškarac.
Ako je lisica mirna, vreba guske.
Umornoj lisici težak je i rep.
Sa suhim drvom i zeleno gori.
Grmi i sijeva, smiluj se Bože.
Čedno janje doji dvije majke.
Gluh ono što ne čuje, zamišlja.
Crna kapuljača je loš znak.
Kuja ne laje zbog sela, nego zbog sebe.
Tko zahvaljuje, ne misli vratiti.
Bolje da nema vile, nego običaja.
Kada svijetli sunce, mjesec nije važan.
Tražeći zeca, nađe se lisica.
Tuđa krava uvijek ima bolje mlijeko.
Tikva nije vaza, niti je luđak drug.
S tuđom svjetiljkom spava se u mraku.
Bolje jedna drama dobre vrste nego tisuću libri zlata.
Nemoj krasti, pa ni ja neću biti uhoda.
Sunce se ne zamrači dlanom ruke.
Grlo nije čarapa.
Teško je i konju ako je između dva magarca.
Ako ti neprijatelj sudi, traži pravdu kod Boga.
Bolje pocrvenjeti jednom, nego problijediti dvadeset puta.
Oženi se ušima, ne očima.
Tko rano ustaje, dvije sreće grabi.
Glupi kuće prave, mudri ih kupuju.
Dok ovca bleji, gubi zalogaje.
Ako dijete ne plače, neće dobiti mlijeka.
Vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud.
Kada se nešto lijenčina složi, onda je to više nego nesložno mnoštvo.
Daj mi šansu, pa me veži i u vreću.
Od zlog dužnika, i koza je bez mlijeka.
Put novi, prijatelji stari.
Bolje sa starima jesti papicu, nego s mladima plakati.
Brijest ne pada od udara groma.
Reci mi neku laž, koju mogu vjerovati.
Ako pošalješ luđaka na ulicu, on je slijedi.
Lutnja ne pomaže mlinu.
Tko bježi ide jednim putem, njima stotinu.
Kakav zvuk, takav ples.
Mlin melje svakojaku žitaricu.
Ne prodaji rog za svijeću.
Kada si ubio vuka, baci ga u jamu.
Stari neprijatelj ne može poslan novi prijatelj.
Tko lako povjeruje, lako se prevari.
Pasti s konja na magarca.
Kakvo gnijezdo, takva ptica.
Tko puno viče, malo radi.
Tele za tele. pa i ako nije šareno.
Obećanja su utjeha glupima.
I dvoje rogonja mogu pobijediti junaka.
Kako sadiš, tako šiješ.
Onaj koji čeka jesti, taj nije gladan.
Nemoj posjeći sva drva, niti se vrati kući bez.
Luda snaga brzo ugasne.
Odmah dok gori tuđa kuća, i sam se hladim.
Od pogleda gospodara konj se nadeblja.
Teško je magarcu boriti se protiv konja.
Moru ne treba soli.
Tko rano prosuđuje, brzo se pokaje.
Kakva ručica, takav kotao.
Svatko tjera vodu na svoj mlin.
Čega se malo bojiš, puno se od toga čuvaj.
