Nedjelja , 16 veljače 2025

Galerija Branka Roglića u Župi Biokovskoj

Igrom životnih sudbina Imotska krajina baštini veliko likovno umjetničko blago, a riječ je o zbirkama triju zaljubljenika u umjetnost.

Već je dosta pisano o imotskoj zbirci slika u Dvorima don Ivana Turića (1940-2023) u koje je taj svećenik iz Župe Biokovske položio svoje kolekcionarsko blago prikupljano uglavnom u Latinskoj Americi, a koje je Zaklada don Ivana Turića nakon njegove smrti darovala Franjevačkom samostanu Imotski. Riječ je o iznimno vrijednoj zbirci od oko 2500 raznih umjetnina u kojoj treba još dosta posla u atribuiranju originala među kopijama radova slavnih svjetskih majstora.

Veliku zbirku umjetnina u Parizu je prikupio povjesničar umjetnosti, galerist i kolekcionar Ante Glibota (1945-2020), koji je namjeravao izgraditi galeriju u svom rodnom Slivnu, gdje je i pokopan. No, njegovom iznenadnom smrću sve je ostalo na lijepoj ideji.

Uspješni gospodarstvenik i jedan od najbogatijih Hrvata Branko Roglić (Makarska, 19. XI. 1943.), vlasnik vanjskotrgovačke Orbico grupe koja posluje u 20 zemalja, mecena je i zaljubljenik u likovnu umjetnost te godinama otkupljuje slike hrvatskih i svjetskih slikara i kipara. U svakoj državi u kojoj posluje ima zbirku slika tamošnjih umjetnika, a njegova hrvatska zbirka predstavljena je javnosti na izložbi u gornjogradskoj galeriji Roberta Kavazovića 2009. te zatim i u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2017. godine.

Impresivan je popis zastupljenih slikara na toj izložbi iz Roglićeve zbirke: Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Bela Čikoš Sesia, Menci Clement Crnčić, Oton Iveković, Ferdo Kovačević, Ivan Tišov, Emanuel Vidović, Slava Raškaj, Tomislav Krizmanić, Ivan Meštrović, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman, Gabrijel Jurkić, Karlo Mijić, Ljubo Babić, Petar Dobrović, Jerolim Miše, Vladimir Filaković, Zlatko Šulentić, Vilko Gecan, Marino Tartaglia, Ignjat Job, Vilko Šeferov, Anka Krizmanić, Marijan Tepšić, Milivoj Uzelac, Ivo Režek, Oton Postružnik, Krsto Hegedušić, Antun Motika, Omer Mujadžić, Vjekoslav Parać, Antun Gojak, Frano Šimunović, Slavko Šohaj, Zoran Mušič, Ante Kaštelančić, Ivo Šebalj, Slavko Kopač, Gabrijel Stupica, Ivan Generalić, Oton Gliha, Ivo Dulčić, Zlatko Prica, Mladen Veža, Ivan Lovrenčić, Nikola Reiser, Antun Masle, Ivan Večenaj, Šime Perić, Edo Murtić, Đuro Pulitika, Ivo Vojvodić, Josip Vaništa, Ljubo Ivančić, Miljenko Stančić, Jakov Pavić, Ordan Petlevski, Ivan Lacković Croata, Josip Biffel, Vasilije Josip Jordan, Matko Trebotić, Nives Kavurić-Kurtović, Josip Trostmann, Vatroslav Kuliš, Željko Lapuh, Tihomir Lončar, Igor Dragičević, Zlatan Vrkljan, Hari Ivančić, Anabel Zanze, Gorana Težak.

Autori skulptura u izloženoj Roglićevoj zbirci: Robert Frangeš Mihanović, Ivan Meštrović, Petar Pallavicini, Frano Kršinić, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Vojin Bakić, Kosta Angelli Radovani, Branko Ružić, Šime Perić, Dušan Džamonja, Šime Vulas, Kuzma Kovačić, Igor Ruf.

Zlatan Vrkljan: Portret Branka Roglića, 2016.

Na Roglićevu privrženost slikarstvu puno je utjecao mamin rođak i poznati slikar Antun Gojak. Inače, u Roglićevoj obitelji (u njegovoj autobiografskoj knjizi objavljeno je obiteljsko stablo s deset generacija na vrhu kojega je Anton) u 19. stoljeću bila su četiri svećenika – Ante, Stjepan (1824-1894), Nikola (1836-1903) i Jure – Ivan.

Od Brankova šukundjeda Ante brat don Nikola preveo je i objavio jedan od prvih molitvenika na hrvatskom jeziku „Kita duhovnoga cvića – Istine vikovičnje svetoga Alfonsa Ligorija i različite molitve“, njegovo šesto izdanje Branko je pretiskao u 100 komada 2013. godine, a sprema se i novo u 300 primjeraka. Inače, taj je molitvenik 1886. bila jedna od prvih plagiranih knjiga u Hrvatskoj pa je istodobno pretiskan i don Nikolin odgovor plagijatoru A. Z.-u.

Na obiteljskoj kući su postavljene tri spomen-ploče. Prva je u čast prof. don Nikole Roglića (Župa, 1836. – Zadar, 1903.), ravnatelja Velike Gimnazije u Zadru i počasnog kanonika sustolne crkve u Makarskoj. Drugu je postavio Brankov otac Juroslav u spomen na svog brata Branka (1917-1943), a treću je postavio poduzetnik Branko u spomen na Vladu Gotovca (1930-2000), koji je u toj kući kao dječak živio dvije godine dok mu je otac Martin u tom mjestu radio kao žandar prije Drugog svjetskog rata.

Branko Roglić je 2022. pokrenuo projekt SNOVI (sučeljavanje, naobrazba, ovladavanje, vrednovanje, identitet) u kojem naši vodeći znanstvenici i povjesničari pišu tekstove koji se objavljuju na web-portalu Hrvatsko dvadeseto stoljeće. Prošlošću za budućnost. (snovi.eu).

Uz obnovljenu staru obiteljsku kuću, Branko je 1994. ponovno sagradio 1946. srušenu obiteljsku crkvicu Gospe Lurdske, izgrađenu 1904., u kojoj se zadnjih godina služi misa na Stepinčevo i blagdan Gospe Lurdske (10. i 11. veljače).

Prošle je godine počela gradnja galerije u kojoj će biti izloženo tristotinjak odabranih slika i stotinjak skulptura iz njegove zbirke koja obuhvaća 850 umjetnina pa će tako Dalmacija dobiti još jednu vrijednu galeriju koju bi mogli posjećivati i turisti iz cijele Dalmacije (odvojak s autoceste kod Zagvozda je udaljen 13 km, do mora je dvadesetak kilometara). Branko je izgradio i tri kuće s malim sportskim centrom i igralištima koje njegova tvrtka Orvas iznajmljuje turistima, uključujući i više vila i hotel na otoku Hvaru i Braču.

Župa je biserno mjesto Imotske krajine, dalo je dva hrvatska akademika. Na župnoj kući je 2018. postavljena ploča u spomen na bana Josipa Jelačića koji je u njoj prespavao 1837. godine. U Župi je 2022. otvoren i Posjetiteljski centar “Akademik Josip Roglić”, a u susjednim Rašćanima (Donjim) 2007. je postavljen spomenik don Mihovilu Pavlinoviću.

Branko Roglić: Autobiografija, Centar za demokraciju i pravo “Miko Tripalo” Zagreb, 2020.

Knjiga je prevedena na slovenski, bugarski te poljski jezik. Evo još nekoliko fotografija iz nje te Brankova poruka mladim poduzetnicima.