Imotska krajina Medij s iskustvom
Jedan od najistaknutijih imotskih franjevaca krajem 19. stoljeća je fra Ivan Tonković, kojega se spominjemo u povodu ovogodišnje 170. obljetnice rođenja i 110. obljetnice njegove smrti. Rođen je 1. travnja 1851. godine u Podbablju, a umro je 17. listopada 1911. godine u Imotskom. Svećenikom je postao 1873. Bio je župnik u više imotskih župa, a u rodnoj Župi sv. Luke Podbablje 11 godina, od 1891. do 1902. godine, kada postaje gvardijan imotskog samostana do smrti. Bio je i profesor na sinjskoj Franjevačkoj gimnaziji. Pisao je i pjesme. U zadarskom “Narodnom listu” u nastavcima je objavljivao putopise i crtice iz zavičaja, a pretiskani su u knjizi Putne crte o Imotskoj krajini (Matica hrvatska, Imotski, 1994.).
Bavio se arheologijom, prvi je otkapao starine na Crkvini – Dikovači kod Bublina. 1899. je objavio arheološke nalaze bazilike u kojoj su čak dvije krstionice, a na ostacima jedne oltarne pregrade (98 x 98 cm) razabire se motiv svetog proroka Danijela među lavovima.
Dikovaču su osamdesetih godina prošlog stoljeća nastavili istraživati i akademik Nenad Cambi, Anita Gamulin i Snježana Tonković, o čemu su objavili monografiju Starokršćanska bazilika u Zmijavcima (Zbornik Kačić, Split-Zmijavci, 1999.)
Likovnjak Petar Gudelj „Ćurdo“ izradio je prije dva desetljeća glineni medaljon fra Ivana Tonkovića za 150. obljetnicu njegova rođenja, a lik tog franjevca je radio prema portretu akademika Nenada Cambija. Fra Ivan je istraživao i susjedno arheološko nalazište, iznad Dikovače, lokalitet Brižine – Balinjača, koje je 2015. upisano u zaštićene spomenike kulture Republike Hrvatske.
