Imotska krajina Medij s iskustvom
110 je godina od prerane smrti Antuna Gustava Matoša (Tovarnik, 13. VI. 1873. – Zagreb, 17. III. 1914.), jednog od najvećih hrvatskih književnika koji je pisao pjesme, novele, putopise, eseje, feljtone, kritike i novinske članke. Iako je živio samo 41 godinu, najistaknutiji je predstavnik hrvatske moderne koji i danas nadahnjuje najmlađe književne naraštaje. Sabrana djela opsežu mu 20 svezaka. Glazbenik, prognanik, domoljub i pravaš polemičnog duha otvorio je vrata hrvatskoj književnosti modernim europskim strujanjima.
Mnogi su mu pjesnici posvetili svoje stihove, koje je prvi prikupio Dragutin Tadijanović u zborniku Građa za povijest književnosti hrvatske (Knjiga 34, Zagreb, 1994.), za stogodišnjicu smrti novi izbor donosi Petar Opačić u splitskom časopisu Mogućnosti (br. 7-9, Split, 2014.), a zatim su nove pjesničke posvete objavljene i u knjizi Moderato dolcissimo (priredio Mirko Ćurić, Osijek – Subotica, 2020.). U ovom tekstu – za 110. obljetnicu Gustlove smrti – preuzete su sve pjesme iz ta tri izvora kojima se prilažu i desetci stihova preuzeti iz samostalnih novih zbirki drugih autora te nekoliko prvotiska, ukupno 230-ak pjesama 160-ak autora (jedan još nedešifriran) iz Hrvatske, BiH, Srbije i Australije, koji u proteklih 110 godina ispisuju sonetne vijence, akrostihe, sonete i intertekstualne pjesme u slobodnom stihu nadahnutom Matoševim pjesmama (i spomenicima).
