Utorak , 27 veljače 2024

I pripadnici 115. brigade HV-a na proslavi Dana dubrovačkih branitelja

Na blagdan svetog Nikole organizator Grad Dubrovnik prigodnim je programom na brdu Srđu iznad Dubrovnika obilježio Dan dubrovačkih branitelja i 32. obljetnicu uspješne obrane grada u Domovinskom ratu. Naša UHBDR 115. Imotske brigade HV-a odazvala se na poziv domaćina i sudjelovala na protokolu polaganja cvijeća i svijeća u spomen na sve poginule u Domovinskom ratu kao i umrle hrvatske branitelje. Poslije molitve i odrješenja svećenika u tišini, dostojanstveno položeni su vijenci i svijeće od strane izaslanika Predsjednika RH, Hrvatskog Sabora, Premijera RH, Župana Dubrovačko-neretvanske županije, Gradonačelnika Dubrovnika kao i svih pripadnika udruga i gradova od Baranje, Vukovara pa sve do Dubrovnika.

Prisjetit ćemo se ukratko zaista ove teške borbe gdje je neprijatelj htio zauzeti grad. Malobrojni branitelji, a podaci govore da su na dan na liniji obrane tog najtežeg dana 6. prosinca 1991. godine Dubrovnik na prvim crtama obrane branila i obranila točno 163 branitelja, po čemu je dubrovačka 163. brigada HV-a kasnije dobila svoju oznaku.

Geostrateški položaj Dubrovnika i njegove okolice je bio jako nezahvalan i težak za organizaciju obrane grada i kopnenog dijela općine. Dubrovnik i cijela dubrovačka općina su bili fizički odvojeni od Hrvatske, a na pojedinim mjestima je udaljenost od granice sa susjednom BiH do obalne crte bila manja od dvjestotinjak metara što je još više otežavalo organizaciju obrane Grada. Ne želeći odustati od osvajanja Grada, neprijateljska vojska planira novu akciju zauzimanja tvrđave na Srđu vjerujući kako će njenim padom dubrovačke branitelje i predstavnike hrvatske Vlade prisiliti na dugo očekivanu predaju Dubrovnika. Agresor je tražilo bezuvjetnu predaju naoružanja i povlačenje hrvatskih vojnih snaga iz Dubrovnika, a što hrvatskim braniteljima kao ni državnom vodstvu nije padalo na pamet.

U isto vrijeme južnom padinom Srđa kreću skupine pripadnika specijalne policije i Zbora narodne garde, kako bi pomogle okruženim braniteljima Imperijala. Tada su se u tvrđavi Imperijal nalazili malobrojni branitelji pod vodstvom Hos-ovca Ivana Perkušića Barbe. Zajedničkim snagama uspjeli su odbiti neprijatelja i iznova uspostaviti potpunu obranu tvrđave, te uspješno obraniti svoje položaje od Sustjepana do Belvedera. Za napomenuti je da su branitelji Dubrovnika bili iz svih krajeva Hrvatske. Za vrijeme opsade, jedina veza Dubrovnika sa svijetom održavana je brzim gliserima Prvog mornaričkog odreda Republike Hrvatske. Gliserima su dopremani hrana, lijekovi, pješačko naoružanje i streljivo.

Evo malo i statistike: U ovom bezumnom napadu na Srđ i Dubrovnik, na dan svetog Nikole 1991., poginulo je 19 osoba, ranjeno oko 70 stanovnika grada, a u povijesnu jezgru palo je više od 600 razornih topničkih projektila. Tog “crnog petka” srušen je i križ na Srđu. Od ukupno 824 objekta unutar gradskih zidina, oštećen je 461 objekt.

Poslije obrane Srđa, tvrđava Imperijal postala je simbol herojstva i pobjede Dubrovnika i Dubrovčana i proglasio spomenuti dan “DAN DUBROVAČKIH BRANITELJA“. Skromno možemo ustvrditi kako su Vukovar i Dubrovnik, njihovi branitelji i građani, za svjetsku javnost bili najbolji tumači istine o pravednoj borbi hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost u nametnutom mu prljavom osvajačkom ratu do priznanja Republike Hrvatske 15. 1. 1992. godine.

Poslije protokola na Srđu pripadnici udruge prošetali su se Stradunom, obišli spomen obilježje poginulim Imoćanima u Trstenom i zapalili svijeću.

Zatim je slijedilo braniteljsko druženje s dugogodišnjim prijateljima u Ravnome.

Tekst i fotografije: Mario Divić, tajnik Udruge