Imotska krajina Medij s iskustvom
U Imotskoj krajini sve je manje guslara koji još uvijek gude gudalom i pjevaju junačke stihove. Još je manje diplara, koji su gotovo izumrli. Možda još na nečijem šufitu (šuvitu) ili zidu vise stare diple (s izobanom kožom) kao uspomena na oca ili djeda.
U fotoarhivu podbapskoga župnog lista Most pronašli smo fotografiju staru oko pola stoljeća i na njoj je uslikan diplar Miljenko Tolić “Kavedžijin” (1922.-2011.) iz Druma, koji je u svadbi, nakon brojnih otpjevanih gangi, svirao diple, na radost ljubitelja starih folklornih običaja. Točno je stotinu godina od Miljenkova rođenja, neka uveseljava i rajske dveri diplarskom svirkom.
To tradicijsko puhačko zrakozvučno glazbalo izrađuje se od janjeće ili jareće kože (ne starije od 2 godine), koje zovemo i mišine, mješine, mješnice, miščić, mih. Na nožice mijeha se uvezuju zubovi od svinje, kroz drvenu cijev dulac diplar upuhuje zrak, a ispod drvene izrezbarene kružne pločice rotačke je nepovratni ventil za napuhavanje. Diple su dvojne drvene svirale s klarinetnim umetnutim piskom, izrađen od zovike, bazge, a mogu se svirati sa šest prstiju (po tri sa svake ruke) i bez mješine.
