U neposrednoj blizini crkve svetoga Ante u Vinjanima Gornjim nalazi se neobično visoki i široki hrast medunac, koji narod naziva Janjišov dub. Ispod njega je staro groblje, Jašišovo greblje. Po predaji tu su ubijeni Đerekovi svatovi za vrijeme Turske carevine. Za Sve Svete i danas se tu pale svijeće i donosi cvijeće. Ako se Imotski oslobodio od Turaka 2. kolovoza 1717. godine, a jest, znači prije nešto više od 300 godina, hrast je najmanje toliko star. Po legendi jednom prilikom mještani su ga pokušali kresati ali im je krupa uništila ljetinu. Biolozi tvrde da ova vrsta hrasta može živjeti i do 600 godina. 300 godina živi, odnosno raste, a 300 godina umire. Na Janjišovu dubu već se vide obješene grane, a neke su se slomile od težine. Nitko ih ne dira jer je još uvijek živa legenda o velikoj krupi.
Danas je Janjišov dub zaštićeni spomenik prirode. Naš pjesnik Petar Gudelj opčinjen njegovom ljepotom i visinom stavio ga je na naslovnicu svoje monografije „Put u Imotu“, Mala nakladnička kuća Sveti Jure -Baška Voda, 1996. godine. Poznati Vinjančan fra Silvestar Aračić rado bi ga spominjao a spominje ga i fra Vjeko Vrčić u svojim brojnim knjigama, posebno u romanu “Posljednji bijeg“. Spominju ga i mnogi putopisci koji su prolazili preko naših krajeva.
Jedan šumarski inženjer smatra da je star oko 400 godina. Koliko će još izdržati vinjanskih bura, suša i ledova samo Bog zna. Sigurno je da takvoga duba nema na dalmatinskom i hercegovačkom kršu!