Imotska krajina Medij s iskustvom
U subotu 16. srpnja 2022. finalnom večeri 10 najboljih muških klapa završio je 56. Festival dalmatinskih klapa Omiš 2022. Iako na toj fešti klapske pjesme, koja je uvrštena i na UNESCO-v popis svjetske nematerijalne baštine, ni ove godine nije bilo imotskih klapa, ipak festival “na omiškoj stini” nije mogao proći bez imotskih sinova.
Najbolja muška klapa po ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda je peteročlana zagrebačka klapa Stine, u kojoj pjeva i najviši Ivan Zaradić. Ona je osvojila prvu nagradu i Zlatni štit s povijesnim grbom Grada Omiša.
Na ovogodišnjem Festivalu obilježen je 80. rođendan i 60 godina umjetničkog rada skladatelja i maestra Dušana Šarca, umjetničkog ravnatelja Festivala, kojemu je za te jubileje tiskano notno izdanje “Libar od života” u kojemu je i nekoliko pjesama njegova vršnjaka Pere Picukarića, uključujući i naslovnu:
LIBAR OD ŽIVOTA
Uvik bi mi ćaća reka, Poštenje je ka rič sveta
I nek čuva šta si steka tvoje dite od diteta
Od roðenja pa do štapa svi su moji taki bili,
U dvi riči more klapa opivat moj život cili.
Nisu libar od života šupje gaće o’ sto buži
Nit’ jaketa pocipana ni rukavi teke duži.
Nisu libar od života šoldi koji žepe pune,
Samo duša je lipota, ona vridi milijune.
Ja ću va’ik mirno plovit kad nevera snove sruši
Jer ko meni more platit bonacu u mojoj duši
Od roðenja pa do štapa svi su moji taki bili,
U dvi riči more klapa opivat moj život cili.
U proteklih 39 godina ukupno je 12 Picukarićevh pjesama izvedeno na omiškim festivalima: Ajde Mare (1983.), Šta je lipo, kratko traje (1984.), Meni fali ruka muška (1985.), Šijavica (1986.), Na omiškoj stini (1992.), Noćas ćemo zapivati (1994.), Žižula (1995.), Mi (1996.), Kap jubavi (1997.), Nema bojeg (2002.), Libar od života (2004.) i Adio ti, dušo (2005.). 30 je godina da je prvi put izvedena njegova pjesma Na omiškoj stini koja he 2004. postala i službenom himnom omiškoga klapskog festivala i Grada Omiša.
ŠIJAVICA
Šijavico, igra mi te ćaća
Oću i ja pa osta bez gaća
U mom selu, u mom kraju, staro, mlado, dica
Od vikova pamte, znaju šta je šijavica
Pisme, gange i derneci oli prela lipa
Di god baneš i poviriš šijavica cipa
Šije, šete
Riči lete i rukavi od jakete
Ka orao ruka sine
Stol ošine sa visine
Puca banak, vino prska
Šijanje je igra drska
Žestoka je, krvava je
Prstima se punti broje
A na kraju kokoš, pura vruća
Pa s bukaron udri do svanuća
Šije, šete, oto, nove, cinkve, kvatro, tuti
Igraj brajo, šijaj kume, samo mi ne muti
Oj Zagoro dalmatinska, lipa si ka slika
U tebi će šijavica igrat se do vika
NEMA BOJEG
Svi me znaju i vazda me prate
al ne mogu na kraj stati meni
poznaju me cure i udate
a najviše judi privareni.
Poznaju me jerbo san im biža
priko krova ka tica u letu
ne more me uvatiti mriža
da je ljudi od čelika spletu.
Ja san čovik kome žene kliču
digod prođen za mnom dica niču
niču dicu jubim ka trojica
nema bojeg svit ni okolica.
Ma ko more s menom da se miri
mogu jubit popiti i pivat
jednog dana kad se duša smiri
i onda ću žensko tilo snivat.
Nije ova pisma za uvridit
ni za oprat tuđe šporke grije
ne triba se onda pisme stidit
pivajmo je nek se narod smije.
Pere Picukarić rođen je 27. rujna 1942. godine na Kamenmostu. Studirao je pravo. Živi u Zagrebu i na Braču. Uglazbljeno mu je oko 400 pjesama na raznim nosačima zvuka, među njima i dva albuma epskih (guslarskih) pjesama. Objavio je audiokasetu Ban Jelačić opet među nama, knjižicu Život, vjera i duhovni lik hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca (Zagreb, 1991.). Uvršten je u više zbornika i antologija stihova. Opjevao je skoro svako imotsko mjesto, a snimljene su i uglazbljene pjesme o Imotskom, Kamenmostu, Runovićima, Zmijavcima, Vinjanina, Poljicima i Zagvozdu. Čestitajući mu skori 80. rođendan, evo poveznica za nekoliko Picukarićevih antologijskih pjesama:
