Splitska nakladna kuća Dobra kob i Lovačka udruga Zec iz Zagvozda objavili su krajem prošle godine knjigu Lovstvo Zagvozda, 60 godina Lovačke udruge Zec koju je priredio Davor Martić uz pomoć Ivice Buljubašića Lovca. Na 160 kolor stranica predstavljena je ukratko povijest lovstva u Hrvatskoj, Dalmaciji i Imotskoj krajini, te razvoj lovstva u Zagvozdu, čiji lovci već šest desetljeća organizirano brinu o lovištima u Zabiokovlju i na sjevernoj strani planine Biokovo, o cijelom jednom harmoničnom, jedinstvenom životinjskom i ptičjem carstvu s vječnih gudura veličanstvene planine koja se propinje 1762 metra na Jadranskim morem.
Lovci su bili vjerni podanici Biokova, gorda planina ih je hranila i pazila štono to radi jedino motet, mijenjali su pušku i praćku s mašklinom i lopatom, zašavši u surove klisure Biokova s nakanom da ga obogate s divljači, da divljači osiguraju mirno i bogato stanište, ali i da izvuku to biokovsko blago iz njegovih njedara. Da tu gordu, plemenitu planinu ponad mora, najmoćniju među svima pod kapom nebeskom, pripitome na sebi svojstven i drag način. Zagvožđani su, radom, umijećem, pameću i mudrošću grčkih filozofa, zasnovali i udarili temelje lovačke budućnosti. Znali su oni odvajkada da lovačku budućnost ne mogu graditi ni sagraditi bez prisjećanja prošlosti. A ona je bila onakva kakva jest, nisu je mogli stvarati ni birati. Osim za posljednja tri desetljeća u svojoj, hrvatskoj državi.
Hrvatsko i europsko carstvo trofejne divokoze i muflonske divljači stvorili su upravo Zagvožđani na svojim rukama. Udomili su rogato blago koje nikad prije ovdje nije prebivalo, pazili su ga i mazili poput svoje djece, veselili se svakom novorođenom jariću ili janjcu. Radili su, uzgajali, sa srcem i od srca, imali su viziju. Taj se njihov trud isplatio: Zagvozd je postao lovački raj, središte okupljanja najmoćnijih lovaca Hrvatske i Europe, koji su odlazili, nakon ulova i tradicionalnoga gostoprimstva, svojim domovima s vrhunskim trofejom. I bogatim sjećanjem – ističe u predgovoru knjizi Davor Martić.