Hrvatska sveučilišna naklada iz Zagreba objavila je knjigu Moji Zmijavci – Rječnik običajnik jednoga sela i drugih sela u Imotskoj krajini iz pera Maje Matković (Gudelj, rođene 1957. u Imotskom), (su)autorice više jezikoslovnih priručnika i čitanki za hrvatski jezik, dugogodišnje lektorice u Večernjem listu.
Na 220 stranica rječnik donosi riječi (oko 4000 natuknica) zabilježene u jednome mjesnom govoru, njihova uporaba nesumnjivo zahvaća mnogo šire područje te uključuje gotovo cijelu Imotsku krajinu, zapadnu Hercegovinu i Okobiokovlje, a posebno je vrijedno, s obzirom na postojanje nekoliko rječnika s toga područja, zapažanje značenjskih i akcenatskih razlika među naizgled zajedničkim leksemima, što može doprinijeti istančanijim dijalektološkim analizama. Natuknice su oprimjerene brojnim frazemima, koji su također naglasno obilježeni. Rječnik nije tipični dijalektološki rječnik, nego uključuje brojne etnološke, kulturološke, sociolongvističke, kulinarske i slične napomene te književnoumjetničke crtice, kojima se pojedina riječ ili izraz dodatno tumače i smještaju u kontekst vremena i prostora. Stoga s pravom djelo nosi dopadljiv podnaslov rječnik običajnik jer nije riječ o tipičnom rječniku, nego se kroz njegov sadržaj provlači i jedna priča kao prinos očuvanju nematerijalne kulturne baštine.
Moji Zmijavci – rječnik običajnik Maje Matković donosi važnu dijalektološku građu popraćenu vrijednim etnološkim, kulturološkim i sociolingvističkim podatcima koja će bez sumnje obogatiti ne samo konkretni geografsko-jezični prostor Imotske krajine nego i hrvatsku dijalektologiju i etnologiju. Knjiga je napisana pristupačnim znanstveno-popularnim stilom, kojim može doprijeti i do stručno manje upućenih korisnika a da to ne utječe na njezinu znanstvenu ozbiljnost kad je posrijedi iznesena jezična građa i njezina obrada – piše recenzentica dr. sc. Tomislava Bošnjak Botica. Ostalih dvoje recenzenata su dr. sc. Lana Hudiček i dr. sc. Slaven Zdilar, predgovorno slovo napisao je Mate Maras, autor fotografije na naslovnici je Braco Ćosić. Cijena knjige je 205 kuna.
San o prolaznosti
Od tolikih mogućih svjetova koje nam iz dana u dan nude znanost i umjetnost može li se išta usporediti s izgubljenim svemirima bosonogoga djetinjstva na selu? Oni darovani osjećaji za prostor i vrijeme, za protežnosti i razmjere, po čemu je dijete drukčije od zrela čovjeka, ostaju duboko usađeni u nama do posljednjega izdisaja.
Ne pamtimo kako smo uzalud pokušavali koračati u velikim cipelama ili opancima, kako nismo znali koja je desna, a koja lijeva šapa ljubimca koji je s nama razgovarao lavežom, ali najteže je valjda bilo jesti kašikom ili žlicom pazeći da se ne uprljamo. Ipak nam je dovoljno sada, u poodmakloj životnoj dobi, čuti slabašan cvrkut ptičice izdaleka, oćutjeti tanak miris isparavanja iz pojate, okusiti kap tople varenike da sve bude kao nekada. Jer nas odmah obraduju i pomlade nevine uspomene – materini lancuni i misna kotula, gorčina pelima i natučak na peti, rumena žerava na kominu, djedova lula i kazivanje pod zvjezdanim nebom. Dosta je stisnuti oči da vidimo sebe dok se zabavljamo čuvajući krave na paši, dosta je začepiti uši da nas trgne ganga žena na povratku iz osoja s bremenima grabovine na leđima, dosta je opipati praćku u džepu koja nam se nikada nije smilovala da piljkom pogodimo pupavca u letu.
Tijekom toga nedosanjanoga putovanja po zaboravui pomoći će nam knjiga koju držimo u ruci. Ona je puna i prepuna ljubavi i sjete jer ganutljivo kipti iskonskim iskustvom osvajanja slobode. Uistinu će ona čitateljima pružiti prigodu da ponovno vide što znači to bezazleno utrkivanje s odrastanjem, kada se njihove usne budu smijale, a oči plakale nad ovim stranicama.
Mate Maras