Kujundžićev junak Dlakan kao naš Forest Gump

Umirovljeni profesor emeritus Nikola Kujundžić, koji se bavi i proizvodnjom svoga ljekovitog čaja Primus od podlanice, objavio je treću knjigu. Nakon zbirke humoreski Ne zaboravi se smijati i slikovnice za djecu Ježići upravo je objavio, u suizdanju Ogranka Matice hrvatske u Imotskom i Fitofarmacije, duhoviti roman Drugo će vrime, priča puna anegdota o jednom malom selu sredinom prošlog stoljeća, kada u tradicijski život dolazi struja i druge tehnološke novine. Roman je pisan na imotskoj ikavici, a autorima brojnih seoskih zgoda neka su imena promijenjena, junak je Dlakan koji je prošao gastarbajterske pute, Domovinski rat i niz drugih događanja. U knjizi su prigodna slova Mladena Vukovića i još troje autora, iz čijih tekstova izdvajamo nekoliko misli.

“Nije ovo roman koji pledira na zaustavljanje promjena niti ovaj roman sugerira da se promjena treba plašiti. Jer one dolaze oduvijek, a tako će ostati zauvijek. Ni Dlakanovo selo one ne zaobilaze. Ali, podučava nas Kujundžić, promjene nisu revolucija koja sve prije sebe uništava, zabranjuje i etiketira! Zato, u stvarnosti u kojoj se svakodnevica prazni od stvari koje su do jučer život značile i dok se puni sadržajima novoga, zastanimo načas i u pamet prizovimo našeg Dlakana! Jer, Dlakan živi u nama i s nama, on je dio naše povijesnosti, i neodvojiv je od našega danas i od našega sutra. I naša ga svakodnevica sve više aktualizira i sve više treba. Jer, i on je u temeljima našeg identiteta, na što Kujundžić s pravom i s ponosom upozorava. Pa i kad te sastavnice nismo svjesni. Ili kad je, nedajbože, niječemo!” – zaključila je u proslovu knjizi urednica Dijana Vlatković.

“Ima mek i tvrd imotski humor: lîči dušu i tilo. Dušu vedri, tilu skida umor. Nikola Kujundžić, znalac likaruša i trava, obdaren humornim darom, lîči travom i pričom. Još je i kujundžija u jeziku: topi srebro i zlato, kuje. Skovao, izlio, ìzvēzao još jednu knjigu. Još jednoga književnoga junaka. Brač ima Nazorova dlakavoga pastira Lodu, Imota Kujundžićeva Dlakana. Imoćani su dlakav i runat svît. Runati su Runovićani, u Nikolinoj rodnoj župi Poljicima žive Runci. Na glasu je imotska “runjava nozdrva”. Imotski. Nikola je Kujundžić pisac raosovskog nadahnuća i dara. Ivan nas nadario Kikašom i Matanom, Nikola goloprdim Gavrilom i Dlakanom. Obogatio galeriju imotskih književnih likova. Prvo nas obeselio i nasmijao nasmijanim pripovijetkama pa obradovao romanom Drugo će vrime. Što li nam još gnjêči i òdlījē u svojoj dubokoj šćemerenoj konobi? A što ti, Petre Gudelju? Svake večeri pred spavanje pročitaš po dvije-tri stranice tek umužena rukopisnoga mlijeka iz Ivanbegovine: za lijepe snove i zdrav san.” – napisao je Petar Gudelj, čitajući Ninin rukopis.

A naš vrsni prevoditelj i pjesnik Mate Maras Nikolina glavnog junaka povezuje s arhetipskim humorističnim likovima iz hrvatske i svjetske književnosti: »Vas dlakav, a nema dlake na jeziku« – tako pisac predstavlja junaka ovoga neobičnog romana o seoskom životu u Imotskoj krajini. Zatim nastavlja u istom tonu: »Vas dlakav, a u dlaku ne gleda«, da bi zaključio: »Nakrivo nasađen, a svaka mu je prava!« Njegovim djelom hrvatska je književnost dobila lik kakav prije nije imala. S jedne strane može se usporediti s Nasrudin-hodžom koji je u rubne krajeve naše domovine stigao s vojskama što su dolazile s istoka, jer i naš Dlakan ostade u pučkoj predaji kao čovjek zbog čijih su se šaljivo-mudrih izreka znali podrugljivi lakoumnici »dozvati k pameti«. S druge strane on podsjeća na njemačkoga prepredenjaka Tilla Eulenspiegela koji britkim jezikom izvrgava ruglu svoje suvremenike, ne štedeći pritom ni svjetovne ni duhovne poglavare. Ipak je po blagoj naravi najviše sličan dobrom vojaku Švejku, ovaj put iz razdoblja poslije drugoga svjetskog rata, što izdaleka i sam pisac napominje. Drugo će vrime kipti od čitava niza nezaboravnih osoba među kojima, uz Dlakana, prednjače učitelj i političar, župnik i majstor stotinu zanata, a možda najviše stara Miluša. Ona sa svoga prozora, kao simbol svevidećega i pravednog sudca, nepristrano promatra život koji se kroz smijeh i suze, radosti i žalosti, neprestano mijenja. Na drukčiji način, ali blagonaklono i poučno, javlja se i pripovjedač, isprva tek u zagradama, da bi se pri kraju potpuno uključio u zgode i nezgode rodnoga sela te ga izveo na literarnu pozornicu svoga jezika i naroda.

Naslovnicu romana je oslikala Ana Jakić-Divković. Knjiga se može kupiti u knjižarama Školske knjige (i u Park shopu u Glavini Donjoj), ili izravno kod autora (Mob.: 098 46 99 14; Mail: nkujundzic1@gmail.com).