Kujundžuša

Čaša kujundžuše
to malo sunca i zlata
o divno je to vino naše,
svejedno, iz Otoka ili iz Blata.

Za samo jednu kujundžušu čistu
dao bih puno, priznajem
da kao vjetar u njezinu listu
slatke bobice groždja, milujem.

Kujundžuša je tajna, vino i žena,
namjerniku, sjena u vinogradu tek,
ushiti nepca u treptaju zjena,
meni, zagonetka za cijeli vijek.

Čije li samo nosiš krvi?
Grčke, rimske, ilirske?
Iz crvenice imotske
tko te uzgoji prvi?

Prazna je sada čaša kujundžuše,
al milo i drago oko srca biva
i kako ja nazdravljam za one naše
netko će sutra, kad me ne bude živa.

z. g.