Najpoznatija narodna legenda o nastanku imotskih jezera više je puta obrađivana i u hrvatskoj književnosti, kao u prozi Rikarda Jorgovanovića, Dubravka Horvatića ili pjesmama Josipa Eugena Tomića, fra Ivana Despota…
Legenda o propuntalim Gavanovim dvorima veže se i za nastanak Prokljanskog, Plitvičkih i drugih jezera u dinarskom kršu, ali i za Hutovo blato (BiH), Balaton (Mađarska) i druga duboka jezera kojom je narodni pripovjedač na poučni način pokušao objasniti teško opisive krške fenomene. To su najčešće mjesne prilagodbe biblijske priče o propasti Sodome i Gomore koje su stradale zbog opačina svojih žitelja.
Putujući od usta do usta, od kraja do kraja, s koljena na koljeno, legenda je doživjela razne dopune i preinake, na vrata bogataških dvora kuca preruseni Isus, anđeo, sv. Petar ili neki drugi svetac, ali je lik ohole žene škrtog i nemilostivog bogataša Gavana ostao uvijek isti.
Neke verzije legende o Gavanu su duže, jednu takvu zapisao je fra Silvestar Kutleša od trojice kazivača – Stipana Mršića, Ivana Sliškovića i Mate Škore, 15. studenog 1936. Jedna od kraćih inačica pučke legende objavljena je u knjizi U kralja od Norina – Priče, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve koju je priredila Maja Bošković-Stulli uz suradnju Zorice Rajković (Metković – Opuzen, 1987.).