Imotska krajina Medij s iskustvom
Lidija Bajuk, znanstveno priznata etnologinja, nagrađivana kantautorica i pjesnikinja, najprepoznatljivija po baštinjenju etno izričaja, uglazbljivala je povremeno, u razdoblju od 1982. do 2022. godine, izbor stihova suvremenoga hrvatskog pjesništva koji je objavila na dugo pripremanom novom devetom albumu – izvijestila je diskografska kuća Scardona.
Trinaest intimističkih pjesama objavljenih na albumu Pjesnolika vol. 1 pjeva o hrvatskim poljima, gradovima, kletima, lugovima, rijekama, pustarama i otocima, u čijem okruženju naše žudnje, strahovi, razočaranja, ushićenja i žalosti blagosiljaju životvornim bilom, sinapsom misli, posvećenom tišinom.
Na albumu je, uz Lidijin pjesmu ‘Srce mi uljanica’“, 12 pjesama hrvatskih pjesnikinja i pjesnika: Antun Branko Šimić – “Čamac”, Jakša Fiamengo – “Gajeta”, Ivan Goran Kovačić – “Noć”, Delimir Rešicki – “Puszta”, Mak Dizdar – “Blago (Pastir pastirici kao i kralj kraljici)”, Vesna Parun – “Zavjet (Ako mi srce)”, Josip Pupačić – “Danas su odnijeli ljudi djevojku iz moga sela”, Petar Gudelj – “Sklopila ruke”, Luko Paljetak – “Muzička kutija”, Milivoj Slaviček – “Tako me voli grad kad je pust i bijel”, Dragutin Tadijanović – “Visoka žuta žita” i Martina Mirt-Ordanić – “Klet”. Aranžmane je većim dijelom potpisala sama Lidija, uz Stanislav Kovačića, Matiju Dedića i Tonija Eterovića.
Kako u pjesništvu Petra Gudelja uglavnom nema rime, za njegovim su stihovima rijetko posezali skladatelji pa je “Sklopila ruke” (iz zbirke Zmija mladoženja) njegova prva uglazbljena pjesma:
SKLOPILA RUKE
Sklopila ruke.
Sklopila krila.
Sklopila oči.
S neba i s mora.
S otokâ i s planine.
Sa svih strana.
Na tvoju kuću.
Na tvoj bor.
Pada kiša.
