Lončarov Rječnik zavičajnih riječi

Fra Vlado Lončar, koji pastoralno radi u Franjevačkom samostanu nas Humcu (Ljubiški), nakon pet knjiga stihova, objavio je i RJEČNIK MOGA DJETINJSTVA iliti RJEČNIK IDIOMA MOGA ZAVIČAJA. Izdavači su Hum naklada Zagreb i Ogranak Matice hrvatske u Posušju. Fra Vlado je rođen 13. kolovoza 1944. u hercegovačkim Vinjanima (Općina Posušje) i za 50. obljetnicu svoga svećeništva lani je objavio Rječnik u kojemu je na 752 stranice, za širi krug čitatelja, manje za uski krug jezikoslovaca, sabrao više tisuća riječi koje je čuo u svom djetinjstvu. Time je digao knjiški spomenik posuškom jezičnom idiomu, u kojem će se prepoznati cijale Dalmatinska zagora i Hercegovina.

Predgovor knjizi napisao je profesor Ivan Juroš. Evo njegova slova: Posuška je zavičajna jezikoslovna polica dobila jednu hvale vrijednu knjigu zahvaljujući dugotrajnom samozatajnom radu fra Vlade Lončara. Riječ je o Rječniku idioma moga zavičaja, dakle o rječniku govora posuških Vinjana i posuškog kraja, kako se u piščevu užem zavičaju govorilo u vrijeme njegova djetinjstva.

Fra Vlade Lončar kulturnoj je javnosti poznat kao pjesnik. Obznanio je sljedeće knjige pjesama: Žedna zemlja, Portret Božji, Ave Croatia…

Interes za riječ, njezinu zvukovnu, ritmičku i značenjsku vrijednost svjedoči fra Vlado u svojim pjesmama, a odatle je otvoren put ka sustavnijem odnosu spram zavičajnom govoru, rezultat čega je Rječnik – plod dugotrajnog prikupljanja, opisivanja i usustavljanja prikupljenoga i opisanoga.

Auktor u proslovu svjedoči kako je na ovom Rječniku radio više godina. Temeljni mu je kriterij bio prikupiti, kako on reče: ,,samo riječi koje sam čuo ili govorio u djetinjstvu“. O svom je odnosu prema riječima i o tome što mu one znače zapisao: ,, Veličina i ljepota, kao i vrijednost izrečene ili stvorene riječi uvijek me je privlačila i osvajala“. Riječi su za njega izraz Logosa, potječu od Boga; one su biseri koji mu i danas ,,razgaljuju dušu“.

Riječi, izrazi i cjeloviti iskazi lokalnom bojom i značenjem zrcale negdašnji ruralni život auktorovog užeg zavičaja pa se za ovaj neobični rječnik govora jednoga hrvatskoga hercegovačkoga kraja može reći kako u sebi pouzdano čuva tajanstveno govor(e)no blago nekoliko naraštaja, iz čega je moguće izčitavati ne samo govorne posebnosti nego i cjelovitost identiteta piščeva zavičaja.

• turski: ajvan, alaka, alaša, ametice, bajagi, bedevija, čemer, đezma, jazuk, kavga, raja, šamar …
• njemački: aptak, birtija, bunker, cigašpic, cukar, veder, ganjak, grunt, kajla, krigla, malter, nitna, odšuba, rusak, šalter, šprajc, vangla …
• talijanski: ajme, bajta, baul, borša, bulin, cokule, ćuza, kašeta, oćale, šćula…
• engleski: beba, džemper, keks, livor, runda …
• mađarski: aljkav, astal, bakandže, bitanga, džaka, gazda, kecelja, raboš, vižlast, žaka …
• francuski: adut, apaš, đilet, kurir, kvit, mašulina, meblo, puder, store, šarlatan, šev, šover …
• grčki: almajiz, apotekar, buklija, kaluđer, komaštre, koludrica, kutljača, pipun, samar, teka …

• latinski: antrešelj, apetit, cikorija, gradi, Kalandora, mule, tutor, vaca, vamilija, vitrina, zakurit …
• perzijski: ćat, durbin …

I današnji naraštaj i budući naraštaji izčitavat će iz ovog Rječnika idioma prošli život zavičajnog vinjanskoposuškog puka. Abecednim redom popisane govorene riječi s popisanim značenjima, podkrijepljene izrazima ili čitavim iskazima čine Rječnik dragocjenim jezikoslovnim pomagalom svrstavajući ga među potrebne jezikoslovne priručnike. Njegova se vrijednost i značenje može izčitavati i kao prinos budućemu cjelovitom govornom rječniku hrvatskoga jezika.

Rječnik sadrži auktorov proslov, popis kratica i literature. U znanstvenom i kulturološkom pogledu vrijednost bi mu bila veća da su slogovi prozodijski označeni naglascima i duljinama.

Rječnikom idioma moga zavičaja posuški je kulturni prostor dobio hvale vrijednu knjigu za otkrivanje i spoznaju vlastitoga govornoga i kulturnog identiteta u punom značenju tih riječi.