Lovreć: Spomen na nevine žrtve stradale 22. srpnja 1943.

U Župi sv. Duha Lovreć-Opanci u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u nedjelju 23. srpnja slavljena je misa zadušnica za župljane te župe koji su stradali u strašnom zločinu koji se dogodio 22. srpnja 1943., kad je njih 24 živih bilo spaljeno u Frankića kući, koja se nalazi ispod današnje župne crkve, a još ih je 18 ubijeno ispred vlastitoga kućnog praga. Ukupno, dakle, 42 nevinih župljana te župe svih uzrasta ubijeno je u tom strašnom zločinu

Na poziv mjesnog župnika fra Dinka Bošnjaka, misu je predvodio policijski kapelan pri Splitsko-dalmatinskoj Policijskoj upravi prof. dr. sc. don Marko Trogrlić. Don Marko je na temelju evanđeoskog teksta XVI. nedjelje kroz crkvenu godinu govorio o odnosu dobrog sjemena koje  Bog sije i kukolja koji sije nepriejatelj Božji i neprijatelj čovjeka. Prof. Trogrlić je ukazao na Božju strpljivost kojom se vezao na naše vrijeme darujući ga svakom čovjeku – do trenutka žetve. Svaki je čovjek dakle pozvan svrstati se uz dobro sjeme i donositi dobre plodove te iz svoga života, a to znači svoga srca srca iskrijenjivati kukolj.  Stvarnost kukolja nas uvijek podsjeća na misterij zla, moralnog i fizičkoga. Misterij zla uvijek nam ostaje nedokučivom tajnom, te ga jedino možemo ispravno pojmiti u svjetlu vjere tj. Objave koja nas poučuav o onomu što je bilo „u početcima“ – o zloporabi slobode najprije  od strane onoga kojeg Isus naziva „ocem laži i neprijateljem čovjeka od početka“ – Sotone, Đavla koji se pobunio protiv Boga ne htijući mu služiti, a onda i zloporabe slobode od strane prvih ljudi koji su, zavedeni od Zloga, posumnjali u Boga i počinili prvi grijeh. U svjetlu toga „pragrijeha“, ili „istočnoga grijeha“ možemo donekle shvatiti čovjekovu grešnost i sklonost na grijeh koju je pozvan trajno suzbijati uz pomoć Bože milosti i vlastitom slobodnom suradnjom s njome. A to je poziv upućen svakom čovjeku – poziv na trajno obraćenje Bogu, na trajnu promjenu života te življenje po i u skladu s njegovim Zakonom. Srce čovjekovo lako odluta od  Boga, lako se zatvori za Boga, aonda se lako zatvori i za brata čovjeka.  Lako se začme kukolj u našem srcu, lako ono postane plodnim tlom za kukuolj. Plod je takva kukolja u ljudskom srcu koje se otvorilo djelovanju „ubojice čovjeka od početka“ strašan zločin koji se zbio  u župi  Lovreć – Opanci od 22. srpnja 1943. kojeg su počinili pripadnici nekoliko stotina talijanskih vojnika divizije Bergamo, skupa sa stotinjak kninskih četnika Momčila Đujića te oko stotinu pripadnika SS divizije Prinz Eugen. U tom strašnom pokolju, ubijeno je pedesetak civila (iz samog Lovreća – Opanaka te iz susjednih sela). Neki su iskočili iz goruće kuće Mate Frankića, pokušavši se spasiti, ali su ih počinitelji zločina opet pohvatali i ponovno  bacali u zapaljenu kuću. Takav čin, takav strašan čin – plod je odbacivanja Boga, neposjedovanja straha Božjega. To može učiniti, istaknuo je prof. Trogrlić, onaj čovjek koji izgubi osjećaj za duhovno, koji se udalji od Boga i kojemu onda ništa nije sveto – pa ni ljudski život. Ako čovjek nije s Bogom, ljudsko srce se postupno pretvara u prostor plodna tla za rast kukolja – a to znači grijeha i grešnosti – koji onda s vremenom potopuno svlada ono dobro sjeme koje je posijao Bog. Tek nam je iz te perspektive, zaključit će propovjednik, donekle shvatljivo to strašno grešno djelovanje čiji je plod bio ovaj užasni zločin počinjen u Lovreću-Opancima, nad nevinim župljanima, Hrvatima i katolicima, koji su čuvali svoje domove i u to doba se brinuli za svoju ljetinu, te su bez ikakve krivnje, bez ikakva suda i presude, bezočno smaknuti na nečuven način.

Nakon popričesne molitve slijedila je molitva odrješenja za pokojne na trgu ispred župne crkve upravo nasuprot Frankića kuće u kojoj se taj zločin dogodio. Za vrijeme mise pjevao je župni zbor, a nazočili su brojni vjernici, župljani, ovdje stalno nastanjeni, ali i oni koji su raseljeni po Domovini i svijetu, a svoj ljetni odmor provode u rodnoj župi sv. Duha u Lovreću – Opancima.

Izvor: Franjevci Split