Mršićevih 8 soneta za Ukrajinu

Jozo Mršić napisao je osam soneta u ciklusu Đavolji majstori predsmrtne pantomime

(Slava Ukrajine…)

1.

Kagan Vlad, đavolji velemajstor predsmrtne pantomime

i gospodar rata, reče: neka se slavi Aresa i Marsa ime.

Navodno, Moskovljanima i svijetu sloboda susjeda prijeti;

teret zločina koji slijede i Bjelorus je spreman ponijeti…

Htjeli bi zar, zlokobnici, ne vidjeti kako u Bući izgleda

boja dahom smrti zaleđenog djevojačkog pogleda,

zatečenog pri sricanju latica sudbinskog redoslijeda,

zločinom kog Gospod zabranom petom počiniti ne da.

Čuje li bolni krik majke sina, kog iranski dron smlavi,

otac nekog ruskog dječaka, koji odredi cilj zloj napravi,

dok su se oba u Kijevu ili Moskvi bezbrižno igrala na travi,

nudeći zmajeve vjetru ili u potok puštajući papirnate splavi.

Blagoslov alata smrti izvrše arhimandrit, vladika i ajatolah;

ne bi ih niti Boga, niti Alaha, još manje nevine djece strah…

2.

Sotonski majstor teatra smrti nije više htio utvorno kriti,

namah mu se htjelo Kronos, gospodar sveg vremena, biti…

Ne misleći da bi svaki zločinac mogao nestati za na vijeke,

igrajući s pokradenim vremenima igre sulude zle i prijeke.

Jer vrijeme je bitna sastavnice Knjige života stvorenih,

knjigovodstveni alat svih stavaka čovjekovih popunjenih;

tko nered u tome napravi dug će Saturnu platiti onog dana

kad potroši arsenal ubojitih alata za provedbu zlih nakana.

Uz placet uzurpatora Božje volje za sve paklene kreacije

ruski će križ preći krvlju obilježen hodos* transformacije

u crux dissimulata* na sramotu vjerničkog puka i nacije,

na kraju postati slomljen križ kršćanstva istočne formacije.

Pod kišom ubojito ukletih memorabilija vražje donacije,

niknut će sjeme novo bijesa i mržnje za nove generacije.

_______________

*hod

*kukasti križ

3

Krenuvši, ne znajući krvavoj rijeci ni širine, ni pravo ime,

jahačima svoje apokalipse naredi biti gospodarima sudbine

naroda čeznutljivog za slobodom jedine zipke Ukrajine,

od svih zlih susjeda stoljećima otimane majke domovine…

Ono što Tolstoju, Dostojevskom, Bulgakovu i Solženjicinu

zbog stvorenog in lingua Russa* zahvalu odaje i veličinu

exercitus Russorum* će u sramotu napadačkog rata utopiti

i nakon svega in Russos odium * – osjećaj stoljetni završiti.

Najgori od novovjekih gospodara rata, uvijek tisućljetnoga,

još od bijega iz dače u plamenu nestale od požara velikoga,

posta, po Marulovoj mjeri, zao uzor nečasnog vjetrokreta,

po maksimi: Aliam faciem oris: govor mu umilan ne smeta,

aliam faciem cordis, u srcu čuvati bjesove uma prokleta,

progonjenog istinom o prokaznom liku iz lošeg dramoleta.

_______________

*na ruskom jeziku

*ruska vojska

*rusofobiju

4.

Kronike će scene obraćenja i križanja javnog zabilježiti

pred oltarom Novog Jeruzalema u Istri, glumom neslavnog

paljenja svijeća za one pomoći potrebne i nevoljne posvuda

da bi danas slao na Kijev i Odesu ratne čete pohoda suluda.

Stiljagu među vršnjacima na ulicama rodnog Lenjingrada,

ne primi nikada velikog tate Staljina pionirska mlada garda

a ni dragovoljnog doušničkog ranga na početku ne zasluži

zbog nečega KGB-u znanog, ali služiti u Dresdenu produži.

Zasluga je puno stekao nakon što dosta disidenata optuži,

ali i o naglom opozivu iz ujedinjene Njemačke priča kruži

za gostoprimstvo zemlji doušničkim se stasi-krugom oduži,

ma ljudi iz Ureda za zaštitu ustava bijahu od njega brži;

pa ni trgovina s izvoznicama ne pođe mu baš od ruke,

a i plagijat Kinga i Clelanda za doktorat zadade mu muke.

5.

Sve je moguće varijante ljudskog zla vrlo rano omirisao,

podržan dokupljenim podložnicima ostvari davnu misao

biti conductor, ingenium malum promunque* upravitelj

stečajne mase crvenog carstva kom trebao je obnovitelj.

Kad je pomislio da mu je roblje u Hefestovoj kovačnici

dostatno alata smrti skovalo okrenu se osvajačkoj vojnici,

posvađen s Venerom i Afroditom jednako kao i Hestijom*,

bi pessimus dux Russorum* bodren rodnom mu bratijom.

Sramota vojskovođe: vojnicu premetnu u conducto bello,*

za Mariupolj opet pretvoriti u Ždanov plaćenika puno treba,

martologa Wagnerovih i Kadirovih džihadista družba vreba,

učeniku dobru Andreja Aleksandroviča* kazalište se htjelo

razoriti pa onda pse rata poslati na branitelje Azovstala…

I to bi sve: srce i dušu Ukrajine ljubav naroda nije dala.

________________

*vođa, nećudoredan i izopačenog duha

*božice ljepote ljubavi braka, te srca i ognjišta

*najgori vođa Rusa

*plaćenički rat

*Ždanov

6.

Na križnom putu mučnog poniženja i mučeničkog umiranja

nađe se ponosan narod strasno zagledan u slobodu trajanja

od stvarnih sotonista krivokletnih na stečevinu Svetog križa potvoren krivovjerstva, od družbe koja je nacizmu najbliža;

nekad za Holodomora i okupacije od dva zločinačka brkaša, sad savez kagana Vlada Groznog i operetnog lucky Lukaša.

Kad pohod oholog napadača pred srčanim zasta junacima,

sila se u bijeg paničan dade zločine čineći nad nemoćnima.

Nečast svom kukavičluku prinese Avangarde zrakom šaljući

i paklenske nadzvučne Kinžale iz podmorja ispaljujući,

crimen violentiae adversus cives Ucraine* dovršavajući;

optužbu pred Božjim i ljudskim sudištem protiv sebe pišući,

na koje će ga patnje i smrti napadača i napadnutih dovesti,

a majke, udove i djeca križnim ga putima zločina provesti…

________________

*po Tacitu: zločin nad narodom Ukrajine

7.

Pitija iz Delfija jednom je ratniku najavu dvojbenu rekla:

„ibis redibis, nunquam peribis in bello”*, tako slavu stekla,

ali premještanje zareza ne koristi više stotini tisuća statista

u igrokazu đavoljeg majstora pantomime na daskama ratišta

gdje živote svoje morahu dati za neslobodu tuđe domovine.

Majstor ustraje u paklenskoj izvedbi na otetom tlu Ukrajine.

Tko jednom bude pjevao o junaštvu Mariupolja i Hersona

morat će pitati očeve i majke palih: zasluži li taj dar Sotona

i njegov sumajstor Vlad? Zar ratuju ljubavi obje domovine?

Zar o životu i smrti, ljubavi i mržnji postoje i dvije istine?

Povijest uči da nijedno carstvo svijeta na laži opstalo nije

niti se tuđom neslobodom učvrstilo, pa se ustvrditi smije:

nunquam maiore in periculo civitas sua fuit*! Ta bi misao

mudra mogla pomoći Kremlju pronaći opstanka smisao.

_____________

*’Ići ćeš, vratit ćeš se, nikada nećeš poginuti u ratu.’

ili ‘Ići ćeš, nećeš se nikad vratiti, poginut ćeš u ratu.’

*nikada mu država u većoj opasnosti nije bila

8.

Vlad grozni, in bello Ucraino destructor pessimissimus est*

za kog, kao i za silnike sve, vrijedi Ciceronove izreke čest:

tko drugom propast sprema, mora znati da sebi kopa grob,

a i ona: tko mačem bije, od mača i gine, bio vladar ili rob…

Jednom, kad ne bude više izvršnih statista krvavog pohoda,

zarobljena u bunkeru silnog straha stići će ga bijes naroda,

istog kog lagao je glasno, kom prijetio je slovom zakona:

iura Divina et humana aeterna* ne nose nikome pardona…

Tacitovo slovo kaza: plebs sordida et circa et teatris suete*,

ne podnosi više vražjeg majstora i krvave njegove piruete;

Tisifona, Megera, Alekto* krenuše već s Olimpa ka Uralu,

nekromant glavni i svi grabancijaši odbacit će krvavu palu;

ipak je tako da za sve ljude i narode jednaka pravila vrijede:

pošteno živjeti, pravo dati svima i trajati bez ičije povrede.*

__________________

*u ratu protiv Ukrajine, rušitelj je najgori

*Božji i ljudski zakoni vječni(Cic.)

*prost puk naučen na cirkus i kazalište…

*po Ulpijanu…

*božice osvete

Dovršeno 20. studenoga 2022