Imotska krajina Medij s iskustvom
Pjesnikinja i znanstvenica prof. dr. sc. Ivana Žužul, profesorica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filizofskog fakulteta u Osijeku, objavila je novu knjigu književnih ogleda. U izdanju zagrebačke kuće Meandar Media, s Kristinom Peternai Andrić supotpisuje studiju Neposlušne u kojoj se razmatraju teme ženskog pisma i književnih junakinja u našoj književnosti u protekla dva stoljeća. Evo što su o knjizi istaknuli recenzenti:
Naslov knjige Neposlušne ne opisuje samo književne junakinje koje se na različite
načine, bilo pregovaranjem, subverzijom ili otvorenom pobunom, bore protiv čvrstih
okvira rodnih regulacija, nego i autorice, i sve znanstvenice koje političkim i etičkim
čitanjima književnih tekstova donose interpretativne pomake u čvrstim paradigmama uvriježenog akademskog znanja. Uvidom u metode i alate rodnih teorija, studija invaliditeta, postklasične naratologije te feminizma, Peternai Andrić i Žužul uvjerljivo pokazuju da su načini prikazivanja rodnog identiteta nužno proturječne prakse koje se u interpretiranim književnim tekstovima, u razdoblju od 30-ih godina 19. stoljeća do suvremenosti, manifestiraju kao nikad dovršiva igra. Riječ je o knjizi koja svoje složene interpretacije predstavlja pitko i zarazno i sama postižući etičke i političke učinke koje u promatranim književnim tekstovima analizira. Neposlušne su stoga važan doprinos proučavanju novije hrvatske književnosti u svjetlu suvremenih književnih i kulturnih teorija, napose teorija roda.
Lana Molvarec
U studiji Kristine Peternai Andrić i Ivane Žužul pitanja identiteta i reprezentacije, koja se u proučavanju književnosti zadnjih desetljeća sveudilj postavljaju a da pritom odgovori na njih svejednako ustrajno izmiču, shvaćena su kao hermeneutička perspektiva koja potiče čitanje a ne kao preskriptivni heuristički kalup koji kontrolira značenja. Kako im je polazište moderno shvaćanje književnog pisanja kao
prikazivanja neprikazivog, što podrazumijeva načelno odbijanje bilo kakve jednoobraznosti prikaza i svakog oblika interpretativnog esencijalizma, na nizu u svakom pogledu raznorodnih primjera pokazuju kako ne samo sve identitete, pa posljedično i svaku reprezentaciju, nego osobito iskustvo čitateljskog tumačenja, presudno određuje ambivalentnost denotacije i kontingencija konotacija, višestrukost aspekata i fragmentiranost smisla, te naročito neraspletiva ispremreženost
(auto)referencijalnih odnosa. Zahvaljujući jasnoj svijesti o procesualnoj (a ne
proceduralnoj) prirodi teksta, koji nastaje trajnom povratnom spregom pisanja i
čitanja (a ne jednoznačnim kauzalnim slijedom), neposlušnima se pokazuju kako
pomnom analizom izdvojeni pripovijedanjem uobličeni likovi, sa sve pripadnim
diskurzivnim rodnim mjestima, tako i same autorice.
Tomislav Brlek
