Obilježena 10. obljetnica smrti Ivana Milasa, nekadašnjeg saborskog zastupnika i čuvara Državnog pečata

U ranim je jutarnjim satima misom zadušnicom u župnoj crkvi Župe Zmijavci, na kojoj su, uz obitelj, sudjelovali brojni prijatelji pokojnog Ivana, počelo obilježavanje desete obljetnice smrti Ivana Milasa, nekadašnjeg saborskog zastupnika i čuvara Državnog pečata.

Nakon mise zadušnice i molitve na grobu pokojnog Ivana Milasa svoje su vijence položili i zapalili svijeće uime Hrvatskog sabora saborski zastupnici Zdravka Bušić i Ivan Budalić. Uime Općine Zmijavci vijenac su položili i zapalili svijeću načelnik Općine Mijo Šuto i predsjednica Općinskog vijeća Ivana Šabić. Svoja su izaslanstva, također, poslali i Splitsko-dalmatinska županija uime koje je bio dožupan Ante Šošić te predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković uime kojeg je Ivica Tafra položio vijenac i zapalio svijeću.

Ivan Milas je rođen 18. listopada 1939. u Zmijavcima (tada u Banovini Hrvatskoj), završio je poznatu imotsku gimnaziju pa Pravni fakultet u Zagrebu. Bio je 1971. predsjednik Saveza pravnika u gospodarstvu i direktor kadrovskih poslova Sljemena u kojemu je tada radilo 5000 ljudi. Bio je blizak Marku Veselici i podržavao je pokret Hrvatskog proljeća. 1972. je uhićen i optužen za “protudržavne djelatnosti”, nakon čega je prebjegao u emigraciju u Austriju. 

Uvijek je sanjao hrvatsku državu. U školskim je klupama sjedio s Brunom Bušićem, Ivanom Gabelicom i Antom Zovkom. 

Upoznao je 1988. Franju Tuđmana i prije 32 godine se priključio pokretu HDZ-a u kolovozu 1989. Nakon 18 godina emigracije, na hrvatsko tlo zakoračio je ponovno dan uoči povijesnog Prvog općeg sabora HDZ-a, 23. veljače 1990. Ostao je odmah u Hrvatskoj i bio uime općine Pešćenice izabran u Hrvatski sabor.

Ostvario je po nalogu Tuđmana, u ljeto 1990., prve tajne kontakte Hrvatske i Njemačke pod kancelarom Helmuta Kohla. Tada je prenio njegovom osobnom savjetniku Horstu Teltschiku odlučnost hrvatskog vrhovništva za stvaranje samostalne države izvan Jugoslavije. 

Od rujna 1991. do proljeća 1992. bio je zamjenik ministra obrane, a potom ministar pravosuđa. Od 1993. je bio potpredsjednik Vlade RH. 1995. imenovan je na počasnu dužnost Čuvara državnog pečata. Na tu dužnost bio je posebno ponosan. Bio je čovjek naroda, skroman i jednostavan, bistar u razmišljanju i cijelo desetljeće bliski suradnik predsjednika Tuđmana. Protivio se “privatizaciji” strateških poduzeća poput Hrvatskih telekomunikacija i Privredne banke Zagreb.