Imotska krajina Medij s iskustvom
Ovih dana iz tiska je izašla osma knjiga književnice Miljenke Koštro, zbirka poezije pod naslovom Plamteći lahori. Ovo je njezina peta zbirka poezije.
Nakladnik knjige je HKD Napredak Posušje, recezenti su: Jasna Ćorić, Mladen Vuković i Ivan Vrljić. Ilustracije je uradila sama autorica. Knjiga je podjeljena u tri djela: Lepršavi treptaji, Duhovni vodopadi i Oseke i plime u rime.
Bilješka o književnici
MILJENKA KOŠTRO, djevojački Knezović, rođena je 13. svibnja 1964. u selu Broćanac u općini Posušje, BiH. Osnovnu školu pohađala je u Broćancu i Vraniću, dok je opću gimnaziju 1983. godine
završila u Posušju. 2005. g upisala je studij hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u
Mostaru, ali ga nije privela kraju. Većinu svog radnog staža zaradila je u privatnom sektoru.
Majka je troje djece. S obitelji živi u Viru kod Posušja.
Iako je poeziju počela pisati još u osnovnoj školi, prvu zbirku pjesama objavila je tek s
39 godina života. Piše pjesme za djecu i odrasle, igrokaze i prozu. Od prosinca 2012., kao
vanjski suradnik na Radiju Herceg Bosne, priređuje emisiju Odabrane stranice, kroz koju
promiče književno stvaralaštvo, te kulturu pisanja i čitanja. Suradnica je u emisiji Kad se
smijah tad i bijah (Radio Split).
Radovi su joj objavljivani u časopisima: Osvit, Motrišta, Hrvatsko slovo, Suvremena
pitanja, Zvona, Hrvatska misao, Imotska krajina, Svjetlo riječi, Podstranska revija, Hum, Katolički tjednik, Kvaka, Virko, Diskurs i drugi. Stalna je suradnica dječjih
listova Cvitak i Cvrčak gdje objavljuje pjesme i kratke priče. Pjesme i kratke priče su joj
objavljene i u nekoliko zbornika, pa i međunarodnih. Organizatorica je mnogih književnih
druženja. Piše i kritičke osvrte.
Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske, Udruge hrvatskih aforista i humorista i HKD Napredak Posušje. Poezija joj je više puta nagrađivana. 2016. godine, u Podstrani(Jesenice) na sedmoj večeri domoljubne poezije dobila je pjesničku nagradu (prvo
mjesto) za svoju domoljubnu poeziju. Na pjesničkoj manifestaciji Stijeg slobode 2019. godine između 273 pjesme, pjesma U pogledu žene i majke joj je ušla u uži izbor od sedam pjesama,
a za njezinu interpretaciju osvojila je prvo mjesto. 2019. na prvom natječaju Scavacona s
pjesmom Danas sam ptica bila ušla je u tri najbolje. 2021. za dječju poeziju je osvojila prestižnu književnu nagradu Krešimir Šego. Često pjesme i priče piše hercegovačkom ikavicom. Svake godine sudjeluje na posuškoj Večeri ikavice gdje je i nagrađivana.
Do sada objavila je osam knjiga:
Romani:- Biti Viktor (Imotska krajina, Imotski, DHKHB Mostar, 2016.) Glavni lik romana je gluhi Viktor.
- Tri tajne (Ogranak Matice hrvatske u Čitluku, DHKHB Mostar, 2021.)
Objavljene zbirke pjesama: - Cvjetnjak na kamenjaru, 2003.
- Miris vječne mladosti, Matica hrvatske Posušje, 2004.
- Čarolija svitanja, Matica hrvatska – Posušje 2008.
- Klasje duše Matica hrvatska u Čitluku 2020. Zbirka kratkih priča Pogled u nedogled, u izdanju DHKHB u Mostaru 2018. je u Zagrebu prilagođena za slijepe i slabovidne osobe.
Plamteći lahori je njezina osma knjiga, a peta zbirka poezije.
Zaigrana poetesa s kamena
U svojem osmom naslovu Miljenka Koštro opet se vraća poetskom vrutku te je u rukopisu Plameteći lahori sabrala pjesme ispisivane proteklih nekoliko ljeta, podijeljen u trio ciklusa, kao sveto trojstvo svog lirskog univerzuma.
Prvi ciklus Lepršavi treptaji okuplja autoričine dijaloge sa samom sobom, propitujući vlastite snove, bu-đenja misli, ritam svakodnevnih križnih puteva i sumirana iskustva kad se sunoća i tone i novo snovlje. Skromnost je važna i neizbježna vrlina pa pjesnikinja priznaje: Nemam puno / Ali imam dosta (Tihi plamen). Nema ruže bez trnja, stoga valja uvažiti i one koji to ne vide: Jer malo je onih koji neće razumjeti / Cvjetanje trnja ( Moje utočište), a na tom je tragu i spoznaja o mudrosti slanih potoka što izviru iz bistra oka u ovoj dolini suza: tiho je i hrđanje duše i tijela / (Sve počinje tiho) / Sraman sjaj grijeha / (… ) / Za Nebo se držim, zemljom mi je ići / (…) / Shvatim koliko u osmijehu / I suzi slanoj ima čiste ljepote (Još jedan dan prođe pored mene). Pod teretom nebesa odabire gimna-stiku misli i fitnes uma, čime snaži svoj srok kroz život, a u tom ispisivanju monologa srca u slobodnom stiha ima i igre i sroka, primjerice u pjesmi Unaprijed veselje.
Drugi dio Miljenkina pjesnikovanja Duhovni vodopadi progovara o poslanju pjesnika i njegove riječi, gorko spoznavajući da taj šimićevski zanat obično završi s nulom na računu. O važnosti svakog sloga i jezika pjesnikinja će posvjedočiti: Riječi su moja druga rodna kuća / Moja nesagoriva svijeća, krila i igralište (Ako ću brojiti…). Pišući ode prirodi, trešnje i žito dijeli s pticama, radosno, jer: one kradu, a meni drago, uživat ću raskoš cvrkuta (U prolazu), i da ta harmonija svijeta bude što ispunjenija skladom znanstvenicima poručuje: Osmislite omekšivač / za ono, pokoje okrutjelo ljudsko srce (Ples na kiši). Autorica nam šapće da je lozinka za dosegnuće sreće: Ljubav je misica / A Mir mister svemira (U kontrastu).
Kao što i naslov nagovješćuje, treći dio zbirke Oseke i plime u rime donosi srokovane pjesme s klasičnim, mahom abab rimama u katrenima, najčešće u nediscipliniranom slogu četrnaesterca, a pojedini stih naraste i do više slogova, uz s(p)retna izbjegavanja banalnih srokova. Autorica nastavlja tiha putovanja k sebi, na čijim postajama je i Krist, jer valja se umiti nadom, važe veličinu Tina i AB Šimića kako bi dosegnula uzvišenje riječi i tako se odužila ovom danu (I hoću, i neću). Potraga za zrnjem znanja, pouka i mudrosti nikada ne prestaje, jer: Od nekih učim, plivajući što činiti / Od drugih, ponirući što ne činiti (Učeći od svih). Svaki se pjesnik opaja bićerinom slova, čašicom riječi, bukarom pjesme, otkrivajući slatkoću i ljutinu svakog pjeva:
Iz poetske bukare sam kapljice rose pila
Kušala slast i gorčinu na trgovima života
Ponekad bih se u čaroliju žive riječi skrila
Klonula, ustajati se pjevajući nije sramota
(Naslonjena na pjesmu)
Naslovna sintagma Plamteći lahori prožima cijelo žiće ove knjige, u disanju s prirodom iznimno su važni vjetrovi, vjetrova pet spominje se u gotovo svakoj petoj pjesmi: povjetarac, bura, sjeverac, južina, lahor, maestral, oluja, vihor, bonaca… Uz imenice plamen i plamičak navode se glagoli koji gradiraju vatru od početne iskre do požara i pougljenjenja tvari: zapalili, plane, plamti, grije, gori, žeže, peći, izgaramo, treperi, ne gasi…; a rabe se i prikladni pridjevi – uzavrela, užarena, pregorjela, plamteći… U lirizmu zbirke važan je i jezik pa pjesnikinja koristi manje poznate izraze i glagole, koji dodatno ozvučuju pjesmu, poput ovih: mižore, gordi, zaklokoće, mlatara, ljuljne, prhne, libi, zvekne, dahne, plahne, rondža, studi, a nailazimo i na riječi i lokalizme koji plijene svojom svježinom: beno, bleka, mrakolomci, ok(ic)e, zer(ic)u… U poetskoj zaigranosti u pjesmi Slagalica sa S poetesa je ucijepila ukupno 206 riječi s početnim slovom S, a na svoje će doći i mlađi čitatelji, koji će u visprenom ispjevku Znalac Vlatko oćutiti mirise slavne začudne Vitezove pjesme Kako živi Antuntun.
Ovaj rukopis svjedoči zrelost pera Miljenke Koštro, koja zna ciljati i oštro, satirički, razotkrivajući bjelosvjetske tmine i zablude, te širem krugu čitateljstva želi podijeliti svoje iskušane životne friževe, ali s vrlom dozom optimizma, nudeći utjehu u poniznom hodočašću kroz sve bure i oluje, jer i u plamu lahora grop u grlu može kroz igru i vjeru biti sladak.
Mladen Vuković
Malo je onih koji neće razumjeti cvjetanje trnja
„ … Jer malo je onih koji neće razumjeti / cvjetanje trnja.“
Ovim stihovima iz prve pjesme pjesničke zbirke „Plamteći lahori“, novog djela plodne književnice Miljenke Koštro, započinjem svoju recenziju. Moj je dojam kako je u ta dva stiha pjesme „Moje utočište“ sadržana sva tajna autoričinog stvaranja i neprikosnovenog pjesničkog talenta. Tko još danas osluškuje svijet oko sebe, tko pronalazi trenutak vremena za to kad su nam slobodni trenuci zlatom mjereni. A, ako ponekad i oslušnemo okružje naše, razumijemo li ga?!
Autorica je jedna od onih rijetkih koje u današnjoj užurbanoj vrevi života zastaju, osluškuju, opisuju svijet oko sebe i svijet u sebi. A Bogom joj dano igranje riječima dozvolilo je brojne i neslućene mogućnosti da svakodnevno, poput vrutka, isipa svoje emocije, stanja, dojmove u vanjski svijet. Među ljude. Njeno tanano uho osluškuje i na jednoj posebnoj vibraciji čuje: šum mora, pirkanje povjetarca, treperenje lišća, cvrkut ptica, smijeh djeteta… Njena nadahnuća su bezbrojna jer ih može čuti i u svom bogatom nutarnjem svijetu posložiti i onda opet pustiti van. Pustiti da izrastu iz nježnog srca.
Zatvorimo li oči, uz zvuke njezinih stihova i riječi, zaplesat ćemo u nekom plavetnilu, kopreni od sna, zatreperit će strune naše duše. Shvatit ćemo što je bitno i u čemu je tajna i sva ljepota života. Odmorit ćemo se, predahnuti, okrijepiti, napiti vode u oazi njenih pjesama, oazi usred životne pustinje koju često i oluja pohodi.
Ogromna je snaga pjesništva, poezija uzdiže srca i nikad nas, nikad ne prestaje bogatiti. Tjera našu dušu od blata prizemnosti, od zločestoće i iskvarenosti, od lice-mjerja i ispraznosti… Predahnimo što češće uz poeziju, uz pjesme nam ponuđene, vilinskim prahom posute, u žaru srca istkane i darovane. Kao što nam ih u prekrasnoj zbirci „Plamteći lahori“ daruje Miljenka Koštro, nježna posuška vila, razigrana djevojčica u zrelim godinama, čuvarica plodova mašte, krošnje od riječi, breza bijela, poetska rijeka… Predahnimo! I bit će nam lakše dalje nositi naše životno breme, kao što autorica sama kaže:
„… Možda već sutra sve bude bolje
i na plećima običnog čovjeka lakše breme.“
Jasna Ćorić, prof.
Plamteći vihori, ili lahori?Davno u pretprošlom 19. stoljeću veliki ruski skla-datelj Petar Iljič Čajkovski za umjetničku inspiriciju je izrekao znakovitu rečenicu: Inspiracija je poput vjetra. Niti znaš kada dolazi niti koliko će trajati? Najnovija stihozbirka posuške književnice Miljenke Koštro slikovitoga naziva Plamteći lahori u sebi nosi refleksivnu notu promatranja i sažimanja lirskoga subjekta tj. putokaz same pjesnikinje koja pokušava odškrinuti vrata ljudske duše na sebi svojstven način kroz heideggerovsku uznemirenost bitka (die Sorge – briga).
Kroz minulo životno iskustvo pjesnikinja Miljenka Koštro evocira događaje, stihovi su napola ritmični a melodija ujednačena i skokovita što čini pjesme Miljenke Koštro istodobno liričnim, melodioznim a u najmanju ruku uglazbljenim primjerima u stihozbirci. U pjesmi Trenutak blaženstva po uzoru na grčkog filozofa Plotina emanira stanje blaženstva u vidu ekstaze, ali kroz kršća-nsku komponentu bivstovanja, jer blaženost kao stanje ljudskoga bića se ostvaruje jedino kroz kršćansku kate-goriju življenja ovozemaljskoga svetačkoga života i proži-manja kroz evanđelje i poruku koje nosi sv. Pismo. U pjesmi Elegija u sumrak metafizički smiraj pjesnikinje počiva na žaru poezije (Na žaru poezije se grijem…) ali i na molitvi i posvemašnjoj kontemplaciji (Svaki stih je molitva, suza iz oka, Božji dar…). Autorica Miljenka Koštro rado se vraća na nekadašnje mijene djetinjstva kroz šarolikost pjesničke slike kao i na sjećanje na bakine slatke riječi, diskutira o traženosti sreće, ali i o teškim pojmovima poput sjene prezira i čovjekove nade u bolje sutra. Asocijativnost misli i podvojenost bića u biti su credo Miljenkinog stvaralaštva a najprije se ostvaruju u psihološkim oscilacijama ljudskog bića i deskriptivnom opisu grandioznosti majke prirode kao u njezinoj pjesmi Ovaj vjetar u sebi orla skriva gdje vjetru u pjesmi daje antropomorfne i zoomorfne oblike osustavljivanja (urla, viče, usamljenički u grabeži). U pjesmi Jesenja rapsodija autorica bogatim koloritom jesenskih boja nagoviješta smiraj u suncu poslije blijede i plave jesenske serenade, ali i larpurlatistički u pjesmi Kroz pjesničku slobodu progovara instinktivno i slobodoumno u vidu poezije koja nema granica, vremena, prostora…
Šimićevskim rječnikom i poetikom, a osobito uzorom govori u pjesmi Što ostaje iza tebe, dajući naglasak i prednost onostranom svijetu gdje postoji vječna kazna za naše propuste i mane.
Ivan Vrljić, prof.
