Parićeva knjiga o Vrbljančanima

Napušteni zaseok Vrbanj u jugoistočnom dijelu Vinjana Donjih, malo krško polje omeđeno brdom, iseljeno tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, nedavno je dobio malu knjigu – Vrbanj i legende o starim Vrbljančanima iz pera Ante Parića “Bilog”. Autor je rođen 8. rujna 1943. u tom zaseoku, radio je kao nastavnik i komercijalist u Sarajevu, danas kao umirovljenik živi u Splitu i Vinjanima Donjim.

Pišući na zavičajnoj ikavici, na 133 stranice opisao je zemljopisne i morfološke odlike Vrbnja, ukratko povijest rodova Bilopavlović, Ajduk, Buljan, Dubravac, Klapirić i Parić, zabilježio dvadesetak posljednjih obitelji koje su se odselile kilometar dva bliže Imotskom polju te život mještana u “novom” selu koji su se uglavnom bavili poljoprivredom. Bili je trećinu knjige posvetio legendama svog sela, poznatim Vrbljančanima (točnije Vrbanjčanima), zapisavši iz sjećanja stotinjak zgoda i anegdota iz njihova života. U trajni spomen jer mnogi od njih više nisu s nama. Na kraju je tiskan ciklus pjesama o Vrbnju, uz pokoju gangu, koje su napisali Damir Buljan i Ante Parić Bili, a priloženo je i četrdesetak fotografija starih Vrbljančana, do kojih se uspjelo doći. Tehnički urednik knjige je Zvonko-Vinko Bilopavlović, knjigu je u maloj nakladi objavilo Društvo Vrbljančana, ali zbog pandemijskih uvjeta još nije predstavljena javnosti. Mali vrijedni dodatak mozaiku imotskog zavičajnog štiva i negdašnjeg života na selu.

GANGA IZ VRBNJA

Moj je pajdo neka čudna sorta,

svako jutro od lokanja borta.

Iznad Vrbnja orli krešte,

dok je diram doli ispod vešte.

Na čelinki skupile se čele,

biće meda za Vinjane cijele.

Od Čelinke do Bajića kuka,

bižala je da je ne bi svuka.

Čipa li je suva kaštradina

i bukara starog crnog vina.

Ante Parić piše i pjesme o Imoti, svim njezinim mjestima i ljudima u desetercu, a čekajući sponzore, pred tiskom mu je zbirka aforizama i pošalica Abazogo.

Stari Vrbljančani na jednom nogometnom turniru (sedamdesetih godina 20. stoljeća