Imotska krajina Medij s iskustvom
Na današnji Svjetski dan materinskog jezika (21. veljače) objavljujemo ciklus pjesama posvećen Petru Gudelju, kojemu je za 90. rođendan književnik Božidar Bagola Brezinščak ispisao deset pjesama u spomen na njihovo dugogodišnje prijateljstvo. U pjesmama se promišljaju motivi iz Gudeljeve knjige „Za svojim pjesmama“ s autobiografskim zapisima pjesnika koji zadnjih godina živi u svojoj kući u šumi u Pušćanskoj dubravi kod Zaprešića. Božidarov ciklus stihova „Za tvojim pjesmama“ objavljen je u novom dvobroju 7-8/2023 časopisa Republika u izdanju Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.
Božidar Brenziščak Bagola je rođen 9. studenoga 1947. u Vrbišnici, Hum na Sutli, 14 godina mlađi od Petra. Objavio petnaestak knjiga stihova, proze, putopisa, kritika i eseja na hrvatskom i slovenskom jeziku. Profesor je teologije i filozofije. Prevodi sa slovenskog i s njemačkog jezika. Član je Društva hrvatskih književnika, član HSS-a, bio je potpredsjednikom općine Pregrada, a potom i općinski načelnik Huma na Sutli. Predsjednik je Hrvatskozagorskog književnog društva. Od 11. ožujka 2023. prvi je predsjednik novoosnovanog Krapinsko-zagorskog ogranka DHK-a.
Za tvojim pjesmama
pjesniku vilenjaku petru gudelju
u povodu devedesetog rođendana
na miholje 29. rujna 2023.
ODUVIJEK I ZANAVIJEK
u ranoj mladosti privukla me
tvoja pjesnička zbirka pas psa psu
u zrelim godinama upoznali smo se osobno
na beogradskim redakcijama i kavanama
posjećivao sam te u baškoj vodi i dobio od tebe
pjesničku zbirku osmoliš s linorezima senadina tursića
a nakon nje hesperidske jabuke i europa na tenku
golubice nad jamama te put u imotu
u zagrebu mi u ruke dopala tvoja zmija mladoženja
a u dubravi puščanskoj sred hrvatskog zagorja
dobio sam na poklon tvog pelazga na mazgi
i dnevničke zapise za mojim pjesmama
na tragu tvojih pjesama i dnevničkih zapisa
ubrao sam nekoliko jesenskih cvijetaka
kojimirišu oduvijek i zanavijek
ČUVAJ SVOJE TIJELO
Bivaš što si bio i što ćeš biti
zemlja po kojoj hoda vječnost
čuvaj svoje tijelo
ne izlaži ga neprilikama i nevoljama
sažaljenju ismijavanju poruzi
samo ti znaš kroz kakve je muke prošlo
kako je kliktalo s orlima nad vrhovima planina
sva svoja dobra i zla podijelio si s njim
njime kušao život i svijet
prezreno i poniženo
ono je tebi sveto
NESUĐENI TVOJI SUSJEDI
ne dadu ti k njima
kazali rodijaku pratru ono
što se on ne usuđuje kazati tebi
ne dadu da budeš sahranjen
kod crkve svetog nikole u podosoju
mrze tvoje ime podruguju se
da bi nad tobom pokazali moć
tko si u jebeni umišljeni dragović
koji se prodao srbima i obogatio se
školama kućama knjigama a sad bi se
htio pokopati pred crkovnim vratima
date spominju u svojim molitvama
ne može tako kazali rodijaku pratru
neka se kopa pred pravoslavnom crkvom
ili neka ga sahrane u splitskoj katedrali
ali pred crkvom u podosoju
ne može ne daju susjedi
TVOJE KNJIGE
ne mogu se složiti s tvojom tvrdnjom
da u hrvatskoj zemlji nemaš baš nikoga
koga bi obradovao i tko bi ti se obradovao
za pjesme klesane i zidane u jeziku
dobio si goranov vijenac u lukovdolu
maslinov vijenac u selcima na otoku braču
za knjigu duša tilu nagradu miroslav krleža
u podstrani dobio plaketu dobrojutro more
u gradu sisku plaketu svetog kvirina
znam da ti je mila samozatajna oholost
ali to ne znači da te hrvatska odbacuje
ona setobom tek zlurado nabacuje
predbacuje ti zahvalnost beogradu
u kojem si godinama disao i pisao
nešto naučio i vratio se
ŽIVOT JE PJESMA MA KAKAV BIO
ti pabirčiš po godinama
skupljaš odbljeske i odjeke
miholjsku paučinu perje i kosti
tebe je rodila zemlja
k tebi su dolazili i odlazili
s tobom u tebi ostajali iliri kelti turci hrvati
oko tebe zavijali vuci psikali poskoci kvocale jarebice
kriještali jastrebovi rojile se pčele propinjale koze
navršio si devedesetu i nisi u dubokoj starosti
pjesmom se obraćaš bogu groma dažda i sunca
tvojom rukom pišu svi tvoji živi i mrtvi
cio život vadio si kamenje iz sebe
zidao svoju suhozidinu svoj suhozid
kroza nj grijalo sunce svijetlio mjesec
gmizale zmije i letjele ptice
bio tvoj pogled u svijet
PELAZG U IME PRAČOVJEKA
književni se kritičari boje tvojih pjesama
boje se uzimati u ruke knjige pune zmija
pune iskonske sile i munjine divljači i divljine
nisam speleolog ni vilenjak
ne usuđujem se spuštati u tvoje jame
ali volim osluškivati golubice nad jamama
tvoga zemljanog pelazga na bangavoj mazgi
koji se u meni preobrazio u pračovjeka
sjetnog dedeka kajbumščaka
dvije trećine pelazga napisane su u beogradu
gdje smo se nas dvojica upoznali i prijateljevali
gdje sam pisao svoje pjesme u ime pračovjeka
davnog pretka iz špilje u šumi kod krapine
kojemu je otkriće vatre ozarilo nisko čelo
te je uz ognjište uživao u svome djelu
pronalaženju novih oruđa i oružja
NAGRADE
mnogo si nagrada primio
i nije baš da nisi težio za njima
vidi se to po tvojimljutnjama
kad bi te koja mimoišla
slažem se s tvojim odgovorom
da je nagrada mnogo pa čak i previše
a pravih pjesama i knjiga malo
umjestonagrada koje nisi primio
kritika te zatvorila u cetinski krug
podvaljivala ti svoju svračju mudrost
u lice ti bacala filozofijsku maglu
ponekadbi te ipak kamenom posvetili
prekomjerno te slavili i neumjesno hvalili
kao onomadu punoj dvorani sarajeva
kad je mile stojić pročitao povelju
a gradonačelnik alija behman
uručio ti bosanski stećak
KRILATI KONJ
tvoj je letio s divljim guskama
i sletio na hercegovačke livade
moj se propinjao podo ivančicer
grom i munja među slabinama
malo podalje od rasnih kobila
tvome se vijorila griva lepršala krila
moj se pojavio iz mitoloških daljina
zapanjila me njegova božanskost
strast i slast oplođivanja
slavimo istoga krilatog konja
ti ispod čvrsnice i vran planine
ja ispod ivančice i donačke gore
uz mineralna vrela u rogaškoj slatini
gdje je po starodrevnoj legendi
sâm pegaz udario kopitom o tlo
GROMOVI
gromovi koji večeraju
za mojim davnim stolom
na beogradskoj zvezdari
gromovi iznad ade ciganlije
gromovi bez kiše i bez oblaka
gromovi iz čađavih pušaka
gromovi koji ubijaju pastuhe
gromovi koji ubijaju zvijeri
gromovi koji ubijaju ljude
gromovi koji ne misle
gromovi koji ne dangube
gromovi koji ne pišu pjesme
PODOSOJE I VRBIŠNICA
tvoje rodno selo podosoje
smješteno je ispod brda osoja
između imotskog i zagvozda
moje rodno selo vrbišnica
u sjeverozapadnom kutku hrvatskog zagorja
dobilo je ime po visokim vrbama
bilo je to sasvim uobičajeno ime
sve do mojih gimnazijskih dana i saznanja
da je najpoznatiji slovenski pjesnik
rođen u selu vrba
vrba – vrbišnica
kakvog li zemljopisnog bljeska
koji već više od pola stoljeća
rasplamsava u meni žar
međunarodne svijesti
Dno obrasca
(Foto: zagorje,com)
