Ponedjeljak , 15 srpnja 2024

Pjesme Božidara Bagole Brezinščaka posvećene Petru Gudelju

Na današnji Svjetski dan materinskog jezika (21. veljače) objavljujemo ciklus pjesama posvećen Petru Gudelju, kojemu je za 90. rođendan književnik Božidar Bagola Brezinščak ispisao deset pjesama u spomen na njihovo dugogodišnje prijateljstvo. U pjesmama se promišljaju motivi iz Gudeljeve knjige „Za svojim pjesmama“ s autobiografskim zapisima pjesnika koji zadnjih godina živi u svojoj kući u šumi u Pušćanskoj dubravi kod Zaprešića. Božidarov ciklus stihova „Za tvojim pjesmama“ objavljen je u novom dvobroju 7-8/2023 časopisa Republika u izdanju Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.

Božidar Brenziščak Bagola je rođen 9. studenoga 1947. u Vrbišnici, Hum na Sutli, 14 godina mlađi od Petra. Objavio petnaestak knjiga stihova, proze, putopisa, kritika i eseja na hrvatskom i slovenskom  jeziku. Profesor je teologije i filozofije. Prevodi sa slovenskog i s njemačkog jezika. Član je Društva hrvatskih književnika, član HSS-a, bio je potpredsjednikom općine Pregrada, a potom i općinski načelnik Huma na Sutli. Predsjednik je Hrvatskozagorskog književnog društva. Od 11. ožujka 2023. prvi je predsjednik novoosnovanog Krapinsko-zagorskog ogranka DHK-a.

Za tvojim pjesmama

pjesniku vilenjaku petru gudelju

u povodu devedesetog rođendana

na miholje 29. rujna 2023.

ODUVIJEK I ZANAVIJEK

u ranoj mladosti privukla me

tvoja pjesnička zbirka pas psa psu

u zrelim godinama upoznali smo se osobno

na beogradskim redakcijama i kavanama

posjećivao sam te u baškoj vodi i dobio od tebe

pjesničku zbirku osmoliš s linorezima senadina tursića

a nakon nje hesperidske jabuke i europa na tenku

golubice nad jamama te put u imotu

u zagrebu mi u ruke dopala tvoja zmija mladoženja

a u dubravi puščanskoj sred hrvatskog zagorja

dobio sam na poklon tvog pelazga na mazgi

i dnevničke zapise za mojim pjesmama

na tragu tvojih pjesama i dnevničkih zapisa

ubrao sam nekoliko jesenskih cvijetaka

kojimirišu oduvijek i zanavijek

ČUVAJ SVOJE TIJELO

Bivaš što si bio i što ćeš biti

zemlja po kojoj hoda vječnost

čuvaj svoje tijelo

ne izlaži ga neprilikama i nevoljama

sažaljenju ismijavanju poruzi

samo ti znaš kroz kakve je muke prošlo

kako je kliktalo s orlima nad vrhovima planina

sva svoja dobra i zla podijelio si s njim

njime kušao život i svijet

prezreno i poniženo

ono je tebi sveto

NESUĐENI TVOJI SUSJEDI

ne dadu ti k njima

kazali rodijaku pratru ono

što se on ne usuđuje kazati tebi

ne dadu da budeš sahranjen

kod crkve svetog nikole u podosoju

mrze tvoje ime podruguju se

da bi nad tobom pokazali moć

tko si u jebeni umišljeni dragović

koji se prodao srbima i obogatio se

školama kućama knjigama a sad bi se

htio pokopati pred crkovnim vratima

date spominju u svojim molitvama

ne može tako kazali rodijaku pratru

neka se kopa pred pravoslavnom crkvom

ili neka ga sahrane u splitskoj katedrali

ali pred crkvom u podosoju

ne može ne daju susjedi

TVOJE KNJIGE

ne mogu se složiti s tvojom tvrdnjom

da u hrvatskoj zemlji nemaš baš nikoga

koga bi obradovao i tko bi ti se obradovao

za pjesme klesane i zidane u jeziku

dobio si goranov vijenac u lukovdolu

maslinov vijenac u selcima na otoku braču

za knjigu duša tilu nagradu miroslav krleža

u podstrani dobio plaketu dobrojutro more

u gradu sisku plaketu svetog kvirina

znam da ti je mila samozatajna oholost

ali to ne znači da te hrvatska odbacuje

ona setobom tek zlurado nabacuje

predbacuje ti zahvalnost beogradu

u kojem si godinama disao i pisao

nešto naučio i vratio se

ŽIVOT JE PJESMA MA KAKAV BIO

ti pabirčiš po godinama

skupljaš odbljeske i odjeke

miholjsku paučinu perje i kosti

tebe je rodila zemlja

k tebi su dolazili i odlazili

s tobom u tebi ostajali iliri kelti turci hrvati

oko tebe zavijali vuci psikali poskoci kvocale jarebice

kriještali jastrebovi rojile se pčele propinjale koze

navršio si devedesetu i nisi u dubokoj starosti

pjesmom se obraćaš bogu groma dažda i sunca

tvojom rukom pišu svi tvoji živi i mrtvi

cio život vadio si kamenje iz sebe

zidao svoju suhozidinu svoj suhozid

kroza nj grijalo sunce svijetlio mjesec

gmizale zmije i letjele ptice

bio tvoj pogled u svijet

PELAZG U IME PRAČOVJEKA

književni se kritičari boje tvojih pjesama

boje se uzimati u ruke knjige pune zmija

pune iskonske sile i munjine divljači i divljine

nisam speleolog ni vilenjak

ne usuđujem se spuštati u tvoje jame

ali volim osluškivati golubice nad jamama

tvoga zemljanog pelazga na bangavoj mazgi

koji se u meni preobrazio u pračovjeka

sjetnog dedeka kajbumščaka

dvije trećine pelazga napisane su u beogradu

gdje smo se nas dvojica upoznali i prijateljevali

gdje sam pisao svoje pjesme u ime pračovjeka

davnog pretka iz špilje u šumi kod krapine

kojemu je otkriće vatre ozarilo nisko čelo

te je uz ognjište uživao u svome djelu

pronalaženju novih oruđa i oružja

NAGRADE

mnogo si nagrada primio

i nije baš da nisi težio za njima

vidi se to po tvojimljutnjama

kad bi te koja mimoišla

slažem se s tvojim odgovorom

da je nagrada mnogo pa čak i previše

a pravih pjesama i knjiga malo

umjestonagrada koje nisi primio

kritika te zatvorila u cetinski krug

podvaljivala ti svoju svračju mudrost

u lice ti bacala filozofijsku maglu

ponekadbi te ipak kamenom posvetili

prekomjerno te slavili i neumjesno hvalili

kao onomadu punoj dvorani sarajeva

kad je mile stojić pročitao povelju

a gradonačelnik alija behman

uručio ti bosanski stećak

KRILATI KONJ

tvoj je letio s divljim guskama

i sletio na hercegovačke livade

moj se propinjao podo ivančicer

grom i munja među slabinama

malo podalje od rasnih kobila

tvome se vijorila griva lepršala krila

moj se pojavio iz mitoloških daljina

zapanjila me njegova božanskost

strast i slast oplođivanja

slavimo istoga krilatog konja

ti ispod čvrsnice i vran planine

ja ispod ivančice i donačke gore

uz mineralna vrela u rogaškoj slatini

gdje je po starodrevnoj legendi

sâm pegaz udario kopitom o tlo

GROMOVI

gromovi koji večeraju

za mojim davnim stolom

na beogradskoj zvezdari

gromovi iznad ade ciganlije

gromovi bez kiše i bez oblaka

gromovi iz čađavih pušaka

gromovi koji ubijaju pastuhe

gromovi koji ubijaju zvijeri

gromovi koji ubijaju ljude

gromovi koji ne misle

gromovi koji ne dangube

gromovi koji ne pišu pjesme

PODOSOJE I VRBIŠNICA

tvoje rodno selo podosoje

smješteno je ispod brda osoja

između imotskog i zagvozda

moje rodno selo vrbišnica

u sjeverozapadnom kutku hrvatskog zagorja

dobilo je ime po visokim vrbama

bilo je to sasvim uobičajeno ime

sve do mojih gimnazijskih dana i saznanja

da je najpoznatiji slovenski pjesnik

rođen u selu vrba

vrba – vrbišnica

kakvog li zemljopisnog bljeska

koji već više od pola stoljeća

rasplamsava u meni žar

međunarodne svijesti

Dno obrasca

(Foto: zagorje,com)