Imotska krajina Medij s iskustvom
U povodu Dana žena, objavljujemo sedam pjesama iz prve zbirke stihova Margite Bubalo – Zjene i raj (Prolažac, 2021.). Autorica priprema i drugu knjigu za tisak.
Sjene
Sama sam
u pustoši oko sebe.
Ruka mi se pruža,
grabim sjene.
Ti dolaziš,
pružaš mi ruku,
sjedaš pored mene,
zamišljaš usne njene.
Nije istina,
lažem sebe.
Sve su to oko mene sjene.
Igra sjena oko mene,
sve su to samo sjene.
Živim u sjeni,
sjena sam sebi.
Ostat ću sjena tvoja.
Sjena ti si moja.
Ostala na zidu mraka
igra sjene i svijetla,
sve su samo sjene.
Sretnem li te opet
Prođoh livadama tvojim,
prosuh bisera niske.
Naše duše su bliske,
ljube se nad oblacima.
Proljeće je skoro.
Sretnem li te opet
u jednom zagrljaju,
ne bježi od mene.
U ruci držim pticu.
Cik zore
Privih te u snove
da mi budeš blizu,
moje usne,
tvoje
u jednom
nizu.
Ciknu zora.
Kočije
Kočije će moje proći.
Konji bit će okićeni.
mladenka ću biti,
velom ljubavi
zaodjevena,
u ranu zoru stići,
probuditi srce,
žedno napojiti
izvorom radosti.
Sakrij me
Sakrij me danas
od zima ljutih,
nevera što prijete,
ratova svjetova,
granica ludila,
zlih ljudi i godina,
kletvi i uboštva,
nemira snova,
boli i očaja.
Čuvaj me noćas
da me ne ukradu
vile sa Zavelima,
sakrij me u pjesmu.
Obećaj mi
Obećaj mi
da ćeš me voljeti
dok svijeća bude nam gorjeti,
dok upoznamo djecu djece naše,
kad crv pozoblje vijuge naše,
kad ne budemo prepoznavati sebe sami,
kad životom zavlada Božja tama,
obećaj da i tada ostati neću sama.
Svitanje
Nađoh sebe
samu.
Papir bijeli
tragove boji.
Jutro donese
bijele golubove.
Ne bojim se
više svitanja!
Opet ću te
danas voljeti.
