U redovitoj šetnji kroz prošlost u našoj, nadamo se tradicionalnoj, rubrici “povijesni vremeplov” prošetali smo četrdeset godina unatrag, točnije do izdanja dvotjednika “Imotska krajina” izdanog 1. rujna 1982. godine pod paskom glavnog urednika Josipa Jovića te članova uredništva: Velimira Ćosića, Ivana Gudelja, Ivana Juroša, Ivana Puljiza i Krunoslava Zujića. Tog nadnevka iz tiska je izašao 280. broj na čijoj je naslovnici problematika mladih i njihovog zapošljavanja, a što je bilo zanimljivo u navedenom broju možete pročitati u nastavku.
Tako list počinje informacijom kako je u lipnju 1982. godine na Sizu za zapošljavanje bilo prijavljeno 909 nezaposlenih od kojih je 170 čekalo posao više od tri godine. Među istima navodi se kako postoje osobe koje na zaposlenje čekaju više od osam godina. “Svake se godine u SIZ u prosjeku prijavi od 700 do 1000 kandidata za posao. Od toga je 60 % mladih ljudi, a kvalifikacijska struktura u lipnju 1982. godine izgledala je: NKV radnika 300, PKV radnika 92, KV radnika 273, SSS radnika 198, VŠS radnika 27 te VSS radnika 19”. Navodi se problematika natječaja jer je većina “formalnost”, a mladi ističu kako za zaposlenje treba “veza” te da imućniji dolaze lakše do posla. Sigurno je da je gospodarska kriza koja je tada pogađala bivšu Jugoslaviju ostavila itekakav utjecaj i na područje Imotske krajine.
Istovremeno dok je na SIZ-u vladalo veliko nezadovoljstvo zbog velikog broja prijavljenih navodi se “direktorska kriza”. Naime, već mjesecima stoje upražnjena mjesta direktora u Napretku, Vodogradnji te Osnovnoj školi.
“NEPRIVREDA BRŽA OD PRIVREDE”
Analizirajući šestomjesečno poslovanje stoji kako je nominalni rast poslovanja privrede na području Imotske krajine u okvirima rasta inflacije, a samo su realni dohotci realno rasli. Ukupni gubitak tada je iznosio 17 milijuna dinara, a najveće gubitke zabilježili su: Biokovka, Mljekara, Pekara, Stolarija, Duhanski pogon, Vinarija i Vodogradnja.
S obzirom da se bližila kraju turistička sezona, novinari M. Vuković i A. Zdilar svratili su do Turističkog ureda iz kojeg je odaslana jasna poruka kako bi se turizam trebao shvatiti kao privredna grana, a da to nije tako govori siromašna turistička ponuda i činjenica da se njime bavi ponajviše samo jedno dobrovoljno društvo. Šef Turističkog društva Žarko Kralik ističe kako je društvo osnovano 1962. godine te naglašava perspektivu imotskog turizma.
Od vijesti iz tadašnje Općine Imotski odnosno pod rubrikom “15 dana u komuni” novinari donose vijest o početku školske godine koja je za osnovnoškolce trebala početi 6. rujna, a za srednjoškolce 11. rujna. Tu je tekst i o gradnji škole u Aržanu u koju je utrošeno 4,6 milijardi dinara, ali i vijest iz Centra za socijalnu skrb koji najavljuje veće socijalne pomoći. Stoji tako podatak da na području Imotske krajine 934 osobe primaju socijalnu pomoć.
Nastavljeni su radovi u Jelavića docu (današnji Gospin dolac) te vijest kako će Imotski uskoro dobiti prvi javni wc. Doneseni su izvještaji i s malonogometnih turnira koji su prošlo ljeto održani u Aržanu, Cisti Provo, Grubinama i Sovićima.
Imotska krajina u tom broju piše i o njemačkim starosnim rentama odnosno o pravima naših radnika u inozemstvu, ali i poljoprivredi te nezaposlenosti kao osnovnom problemu navedenog razdoblja.