Utorak , 27 veljače 2024

Predstavljanje slikovnice “Na vilinskom tragu”

Knjiga “Na vilinskom tragu” Sande Lončar Ružić, koju je u izdanju zagrebačke kuće Znanje ilustrirala Ana Grigorjev, bit će predstavljena u subotu 9. prosinca u 19 sati u Pučkom otvorenom učilištu Imotski.
O knjizi će govoriti Suzana Budimir Škojo, Mijo Zidar i autorica Sanda Lončar Ružić, a ulomke iz knjige čitat će Marijana Pezo.

Glavni likovi bajkovite pripovijesti su osmogodišnji dječak Petar i njegov djed Perija. Jednog zimskog predbozićnog dana krenuli su se uspinjati na drevnu ilirsku utvrdu koja se nalazi visoko u brdima. Strmo penjanje djed krati pričama o svojim dječjim dogodovštinama te fantastičnim stanovnicima Gradine, posebice vilama. Putem ih zadesi snježno nevrijeme, Petar i djed se razdvajaju, a tajanstvena djevojka će im pomoći da se ponovno pronađu. Topla priča arhaičnog prizvuka namijenjena je djeci osnovnoškolskog uzrasta.

Evo što je pjesnik Petar Gudelj napisao u popratnom slovu o slikovnici: “Čitajući, još dok je bila u rukopisu, knjigu o malom Petru, njegovu didu i vili, koja se događa na jednom imotskom brdu, uskliknuo sam: Brdo, prepoznao sam te, ti si Liskovac! Liskovac je pri vrhu presječen stožac, nastalo podnebesno guvno. Po rubu ostaci zidina ilirskoga grada, na sredini vilinski kamen, srednjovjekovni stećak. U Sandinoj priči, Liskovac se uzdignuo do olujno ljubičastih nebesa. Pod Liskovcom četiri sela, Podbablje, Podosoje, Runovići i Zmijavci. S Liskovca se gleda sva Imota, od Bijakove do Zavelima, grad Imotski i jezera do dna njihovih modrih i crljenih bunara. S njega su nadzirani svi puti kojima je od Cetine do Neretve i od snježnih bosanskih gora do mora putovala povijest. Mogao se vidjeti konjanik i mrav. Na Liskovac slijetale munje i vile. Sletio i odletio ilirski grad. Po njemu rasle i nestale liske, lijeske, ostavile mu ime. Ostala ilirska božanstva rogati poskoci, njegovi vječiti čuvari, cvijet iris ilirika, perunova perunika. Ostao starohrvatski stećak, vilinski kamen. Guvno na kojem vile i munje igraju kolo. S Liskovca sletila Sandina vilinska knjiga. Ona, gledajući s Liskovca tri kuće: jednu u Podbablju u kojoj joj se rodio otac, drugu u Podosoju u kojoj se rodila majka i treću u Runovićima u kojoj se rodila ona, uhvatila i zapisala jednu pripovijetku, skasku, bajku, kakve se ne bi postidjela ni Ivana Brlić Mažuranić. Lako joj bilo napisati vilinsku pripovijetku kad joj se mater rodila pod vilinskim Liskovcem i bila vila.”