MORAMO I MOŽEMO
Iznebuha najali iz šuma
isprsili se nasred druma,
podivljali vučji čopori,
čeljad hrvatsku prepali,
nasrnuli.
Putove zemaljske i morske prepriječili,
tenkovi livadama travu gnječili,
topovi i mitraljezi brečali.
Ma kuda ćemo,
kamo nesretni rode,
preko kojeg mosta
preko koje vode?
U čije će gnijezdo ptica,
kamo će srnica,
starac koji se štapom štapa
i bolesna starica.
Majka s djetetom u naručju
i trudnica.
U muku,
u tugu,
u progonstvo,
u koncentracijske logore,
u grobove.
Rode,
nitko nam neće dati
ni čašu vode.
Naša snaga morat će
protiv vuka i otrovnog pauka.
Protiv pakla,
protiv sotonskog pečata i zakovanosti.
Ta jadni kako ćemo,
i je li to moguće?
Srce malj kovački žestoko tuče.
Moramo i možemo.
Danica Bartulović