Rezidba vinove loze u Imotskoj krajini na samom je vrhuncu

Iako rezidba vinove loze u Imotskoj krajini tradicionalno započinje već početkom godine svoj vrhunac ipak dostiže tek krajem veljače i početkom ožujka, ovisno o vremenskim prilikama. Sunčano i toplo vrijeme pogodno je za sve poljoprivredne radove pa tako i za rezidbu vinove loze.

Rezidba vinograda je posao s kojim počinje sezona radova u vinogradu. Stoga, svaki vinogradar jedva čeka, nakon zimskog ljenčarenja, da počne nešto konkretno raditi u vinogradu. Osim toga, to je posao kod kojeg treba uključiti «mozak», za razliku od npr. plijevljenja vinograda, koji je monoton i dosadan. Možemo reći, da je svaki trs priča za sebe. Svaki trs traži od nas, da ga dobro «odmjerimo» te da dobro analiziramo, prije nego počnemo rezidbu, koju rozgvu ćemo odstraniti, koju ćemo ostaviti za lucanj, koju za prigojni reznik, a koju eventualno za pričuvni reznik. Također moramo voditi računa, da nam trs ne pobjegne previše iznad prve žice, a isto tako, da nam krakovi ne odu previše u širinu.(agroclub.com)

Najzastupljenija sorta vinove loze na području Imotske krajine jest Kujundžuša. Podrijetlo sorte nije sa sigurnošću utvrđeno, ali se smatra autohtonom imotskom sortom. Prema usmenoj predaji nađena je u Ivanbegovini,a prema tome je i dobila naziv “Kujundžuša”.

Navodno se u početku zvala Žutac ili Žutka, a tek kasnije je dobila ime Kujundžuša po prezimenu Kujundžić koje je rašireno u tom području. Uzgaja se uglavnom na području Imotskog vinogorja, gdje je najzastupljenija i najvažnija sorta u sortimentu. Iz tog područja ponešto se proširila i u susjednu Hercegovinu. U Hrvatskoj se uzgaja na površini od 238,37 ha (APPRRR, 2013).

Rodnost je redovita i visoka. Prinosi mogu biti vrlo visoki, osobito pri velikim sustavima uzgoja kao primjerice trsova uz odrine. Kakvoća sorte je prosječna, jako ovisna o visini prinosa. Pri manjem opterećenju koncentracija šećera može biti zadovoljavajuća, ali joj je kiselost redovito vrlo niska.

Budući da je redovite i visoke rodnosti te malih zahtjeva prema ekološkim uvjetima, sorta je vrlo raširena, gotovo isključivo na području Imotskog, gdje prednjači u sortimentu. Vino Kujundžuše proizvodilo se, a i danas se još cesto proizvodi, tradicionalnom tehnologijom, uz dugotrajnu maceraciju, pa su vina bila intenzivno žute boje, trpka, snažna, pogodna za duže čuvanje, ali najčešće tupa i neharmonična, čemu je pridonosila i niska kiselost.(agroportal.hr)

Ovakvo vino nema mnogo poklonika izvan matičnog uzgojnog područja, gdje su potrošači navikli na taj tip vina. Međutim u posljednje su vrijeme, primjenom suvremene tehnologije i ranijom berbom, vina puno užitnija. Za postizanje bolje kakvoće važno je više pozornosti posvetiti tehnologiji proizvodnje grožđa, a osobito reguliranju prekomjerne rodnosti.(agroportal.hr)

S vegetacijom počinje srednje kasno, a dozrijeva kasno, krajem III. – početkom IV. razdoblja. Vrlo je bujna sorta. Nije osobito osjetljiva na gljivične bolesti. U zrelosti su bobice osjetljive na otkidanje zbog npr. jakog vjetra.(agroportal.hr)

Populacija Kujundžuše je velika, a zbog dobrih proizvodnih karakteristika sorta se sadi i populacija ne pokazuje trend pada. Unatoč uskom području rasprostranjenosti, ne smatra se ugroženom sortom zbog velike populacije i gospodarskog značaja. Promjenom u tehnologiji proizvodnje vina Kujundžuše kakvoća se može prilagoditi suvremenom shvaćanju kakvoće bijelih vina te time osigurati dugotrajan opstanak sorte. (agroportal.hr)