Vrijeme je sadnje krumpira, najvažnije povrtlarske kulture. Stari ljudi još se uvijek drže izreke po kojoj krumpire ne treba saditi dok ima snijega na Svetome Juri ili dok se golom g…… ne može sjesti na tlo. Svakako, krumpire ne valja saditi u hladno i vlažno tlo. Tada većina gomolja propadne ili se „prehladi“, kako to kažu naši težaci i povrtlari. Krumpiri tada uopće ne izbiju iz zemlje.
Pretekle dvije godine na imotskom području bile se prličito sušne, s vrlo malo padalina. To je naravno uzrokovala i s minimalnim urodom.
Kod nas se krumpir sadi u brazde, u već pripremljeno tlo na dubini od 10-ak centimetara. Po mogućnosti u brazdu se stavlja umjetno i stajsko gnojivo. Ako je godina dosta kišovita treba ga i prskati zbog biljnih bolesti.
Ove godine, ako je suditi po prodaji sjemena i umjetnog gnojiva, na imotskom području zasadit će se rekordne površine. U brdskim predjelima, gdje je tlo „ocidito“, sadnja je u punom jeku.
Kažu da je glad nestao upravo kada se počeo saditi krumpir. Naravno, može ga se pripremiti na sto načina i uz svako jelo.