Slikovnica o odrastanju Gordane Radić

U digitalnoj zavičajnoj knjižnici Marulica Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu lani je objavljen osmi naslov – knjiga Bila sam s djetinjstvom danas u kojoj autorica Gordana Radić (djevojački Rako) objavljuje 27 pjesama i priča za mlađe čitatelje, vraćajući ih olovkom uspomena u svoje djetinjstvo kada su vile plesale uz imotska jezera… Tu je i priča o jesenskom napitku bikla, o “ludoj” Anici, Trupinovu snu o kišobranu, spominju se imotski toponimi, a u štivo su upletene i stare zavičajne riječi pa je na kraju knjige priložen i rječnik. Autorica je ujedno zanimljivo i ilustrirala ovu svoju petu knjigu. Riječ je o tekstovima koji su objavljivani u raznim tiskovinama te su konačno sabrani u ovaj knjiški krtol uspomena. “Nešto od napisanog je odraz vlastitog djetinjstva koje je na više načina bilo blagoslovljeno, između ostalog i tako što su ga oplakivala tri značajna prirodna fenomena: jezero, rijeka i more. A to je, priznat ćete, doista osobita sreća. Najviše sam nadahnuća ipak crpila iz djetinjih tuga na koje sam, nažalost, obilato nailazila. Ipak, sreća je glavni osjećaj i riječ koja treba svakom djetinjstvu pa neka ona bude upisana na jarbole malih lađa koje će nas voditi ka nekoj sretnoj obali” – zapisala je u predgovoru Gordana Radić.
U predgovoru knjige urednica Vesna Jukić-Oštrek ističe: “Knjiga objedinjuje pjesme i priče koje obiluju čudesnim, snovitim i bajkovitim sličicama iz djetinjstva pjesnikinje koja je odrastala Na sretnoj obali jezera snena. Autorica traga za bajkom koja se krije u srcima malih i velikih čitatelja. Potraga vodi do Dobrog prozora i Strpljive ulice u koju su se utisnuli koraci djece koja vole veselu tajnovitost i raskošnu ljepotu minulih vremena. U tome svijetu kriju se bajkoviti krajobrazi u kojima se nastanjuju bića koja u dječja srca unose vedrinu i smijeha koliko im srce želi. Ondje djeca, osluškujući Zvona djetinjstva, poskakuju od radosti, šalju Paketiće ljubavi i traže razloge za sreću kojih je bilo posvuda – u jezeru, moru, prirodi; u običajima; u starim riječima i pričama, a ponajviše u ljudima kojima su bila okružena. Autorica mami čitatelje svojim pjesmama i pričama koje su se u njezinoj mašti gnijezdile još odmalena, a djeci su bliske i drage još i danas.”

U tisku je i Gordanina šesta knjiga s ljubavnim, misaonim i zavičajnim stihovima, a iz ove slikovnice prenosimo pjesmu Jezera snena:
U mome kraju
jezera su mora
po njima bajke
k’o brodovi plove
ribari su tamo
sanjivi dječaci
što umjesto školjki
drevne priče love.
U pričama ovim
ne žive sirene
k’o u priči s mora,
kroz njih brode vile,
cvjetolike žene,
dobrotice snene,
čarobnice gora.
Na jezeru mome
svi junaci mali
postaju mornari
i mogu se vidjet
o sutonu svakom
na lađama zlatnim
ti sretni sanjari.

Gordana Radić