Imotska krajina Medij s iskustvom
O zbjegu stanovnika iz Rame u Cetinsku krajinu i slici Majke milosne / Gospe Ramske napisano je više povijesnih kronika i književnih djela, a fra Ante (Marko) Cikojević (Studenci, 18. 2. 1871. – Makarska, 20. 10. 1956.) je 1935. objavio epski spjev “Cetinska Ruža” u 22 pjevanja s više od pet tisuća stihova u desetercu. Autor je tada spjev posvetio 200. obljetnici Provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu (kojoj je triput bio na čelu) te 80. obljetnici Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, prvoj gimnaziji na hrvatskom jeziku u Dalmaciji.
U epu je opjevano trojstvo žrtve (sloboda, Rama, vjera) za koje “trojstvo treba život dati”, za tu se nakanu moli mladi Joskan pred Gospinom slikom u Marijinoj crkvi u ramskom manastiru Svetog Petra, evo dijela opisa ljepote bogorodičine slike:
Lijepa ti je, o moj Bože sveti,
Divna slika ramske majke drage!
Svoju milu ponatila glavu,
Ko ljubica u šikarju plava;
Po licu joj rumen je posuta,
K’o po nebu kad zorica ruji!
Evo kako je opisan dolazak Ramljana u Imotsku krajinu:
Pa su sašli k bijelom Imoskomu.
Puklo polje… perivoj je pravi!
Rek bi vile po njem sade cvijeće!
Jablanovi ko stražari viti
Htjeli polje divno okititi!
Pa premda je srijeda zime bila
Bilo polje ko da je proljeće!
Što će biti kad proljeće dođe?!
Ono nebo vedro dalmatinski,
Ono sunce što i zimi žari,
Polje, brda, rijeka i jezera,
Blagotvorno djeluju na dušu,
Pa im nešto slasti donijelo.
Pjesma je pisana na književnoj ijekavici, a zanimljivo, o pjesnicima fra Ante će reći:
A mi znamo kakvi su pjesnici,
U njih jeste ugrijana mašta:
Vide ono čega vidili nisu,
I za to bi Bogom se zakleli!
Cikojević se u svojoj religioznoj velepjesmi o mladiću Joskanu Divkoviću nije doslovce oslanjao na (i danas manjkajuće) povijesne dokumente, u toj selidbi katolika iz Rame u Cetinsku krajinu 1687. spominje da su pučani na svom putu na zapad, bježeći pred novim navalama Osmanlija, bili primljeni i u Imotskom, Runoviću, Podbablju, Prološcu i Studencima. Seobu su organizirale mletačke vlasti, a narod je predvodio fra Petar Vučković. Slika Gospe Ramske bila je nakratko u crkvici na Marjanu u Splitu, odakle je potajice bosonogi fra Ante Pletikosić donosi u Sinj, gdje se u obrani grada 1715. ukazala kako šeta po zidinama utvrde i prijeti turskim vojnicima, koji su počeli obolijevati i odustali od daljnjih napada. Od tada se u čast Gospi trči Sinjska alka i 15. kolovoza slavi Čudotvorna Gospa Sinjska.
Spjev Cetinska Ruža ima i aktualne primisli, evo kako autor piše o tadašnjoj (a čini se i današnjoj) Europi: Eh moj Josko, nije ovo šala / Zagazila nesretna Evropa,/ U sebičnost i razbludne grijehe,/ Bogataši, nebilo im blaga/ Njim se služe da na Boga grde,/ I da svoga taru iskrnjega,/ Mjesto da ga ljubezno pomažu,/ Mjesto zlatnu da slobodu daju,/ U jaram ga ropski podvrgaju/ A carevi i vladari silni,/ Ne imadu na Boga obzira,/ Ne poznaju njegove Providi,/ Hoće Provid da su sebi sam!,/ Pa se kolju jedan sa drugime/ I turčina u pomoć dozivlju!/ Gdje su Bosni opet patareni,/ Oni život Bosni otrovaše!/ Pa su grijesi nebu dodijali,/ I šalju nam teška pokaranja,/ Papa kori grdna bezakonja/ I pozivlje: Bogu se vratite!/ Al glas njegov niti čuti neće!
U knjizi Izabrani spisi fra Ante Cikojevića (Imotski, 2008.) nije uvrštena Cetinska Ruža, a ovo drugo popravljeno izdanje, s priloženim rječnikom, u povodu 150. rođendana autora upravo je objavila Naklada Bošković Split s predgovorom Ivana Babića, koji ističe da se novim pretiskom želi oživjeti vrijeme velikih kušnji i junaštva, preobrazbi i pročišćenja jednog dijela hrvatskoga nacionalnog i vjerskog bića u Bosni i Hercegovini, ali i da se pokaže i estetski povod, da se Cetinska Ruža, jednom privremeno (i pomalo nepravedno) zastala u cvjetnjaku i čitateljskoj recepciji, sada u punoj ljepoti rascvjeta u hrvatskom pjesničkom ružičnjaku.
