STIHOVI: Anita Brajković – Sin je majku zagrlio

U trošnoj kući staroj 

izboranog tužnog lica 

uz svijeću koja gori 

moli majka za jedinca. 

Svaki uzdah srce para 

dok kroz molitvu 

s njim razgovara, 

sijede kose slabih nogu 

samo zaziva da ode Bogu. 

Zna da mir će naći samo 

kad zagrli sina tamo, 

jer za nju je život stao 

za slobodu kad je pao. 

Vapila je: 

“Primi Bože u Kraljevstvo svoje 

ovo slabo tijelo moje, 

da mir nađem uz svog sina 

želja mi je to jedina!” 

Nije ona stara bila 

tuga ju je umorila 

snage nema, nit’ se bori 

samo želi dušu da odmori. 

I dok je pred suncem noć bježala 

ona je nepomično ležala. 

Sinova slika bila je pokraj nje 

prestale su boli sve, 

napustila duša tijelo 

ispaćeno, tužno cijelo. 

Neobičan osmijeh na usnama joj bio 

napokon je SIN MAJKU ZAGRLIO!