IMOTSKOME…
Mom dragom Imotskome,
Noći svake, iz jezera naše vile,
Pjevaju duge nježne uspavanke,
Sve do zore bile!
A kad sunce jutrom me probudi,
Poslije duge mračne noći,
Ja ga molim: „Dobro budi“,
I reci mu da ću brzo doći!
Poletjet ću kao ptica,
Do jezera, što se plavi,
Sletjeti mu u sred srca,
Pivat pisme, predivne ljubavi!
Vratit ću se da prošetam
kroz ulice naše tijesne,
I obiđem svaki znamen,
Pa mi srce od radosti bljesne,
U jezero kad ubacim kamen!
I da čujem priče iz davnina,
Pa mi srce obuze veselje,
Kad na Trgu ispred Tina,
Sretnem drage prijatelje!
ANTE ZDILAR