Utorak , 27 veljače 2024

Miljenka Koštro: Djedova loza

DJEDOVA LOZA

Na osunčanom proplanku

Ispod suhozida

I plavih nedodira

U suhu crvenicu

Svojim rukama, davno  je djed

Zasadio lozu

Pomolio se za krišku beskraja

Nadom je škropio i znojem zalijevao

Nailazila su vremena gruba

Nisu mazila, nego je savijala, lomila

Ipak

Potkovana djedovim trudom

Loza je između stijena učvrstila korijen

U kasno ljeto rastvorila nabrekle grudi

Rascvala dobrim raspoloženjem rane jeseni

Ispružila ruke kroz rukave slobode

Vrisnula kroz hodnike oduševljenja

Plodom na trsu plovila zrenju

I na raširenim jesenjim dlanovima

Unucima nudi nesebičnu djedovu ljubav

U rumene grozdove

I u isti čas, u pitku i grku kapljicu pretočenu

Miljenka Koštro