Stihovi Mirjane Barać

NEĆU UMRIJET, PRE’ĆU PREKO VODE

Neću umrijet, pre’ću preko vode,
Kad i mjesec što usamljen vrluda.
Na toj cesti svetosti i bluda,
Neke duše cijelog vijeka hode.

Kad ne bude žara ni damara,
Ne budite usnule mi jave.
Nek’ se spuste one noći plave,
Nek mi trava kraj bedara spava.

Kad se zadnje magle spuste,
I sve tuge kad se zbroje,
Vjetri mrzli pjesmu kad zauste,
I sve prođe,
A bilo je moje…

Sa obzora kada padne zora,
U taj časak po’ću do slobode.
I nek’ bude to što biti mora,
Neću umrijet, pre’ću preko vode.

TI HTJELA SI POĆ…

Tebe čekaju daljine
Tvoje su čežnje u tmini
Ispijaš posljednju čašu žuči
I zbogom neizgovoreno
U toj gorčini
Kazivaš
Ni oca ni majke ni brata
Ne bi ni dragog, ni druga
I ne bi nigdje nikoga
A u duši pustinja
Ti htjela si poć
I pošla u noć
Tvoje su oči umorne
A tvoja koža je tijesna
Noći su tvoje sumorne
Kukavne i bijedne
A dani dugi i nijemi
Tvoj plač je mač
Što u srce se zariva
Htjela si poć i pošla u noć

Kobna tvoja ljeta
Groba tvoga zov
I ljubavi jedne
Usne što šapću
I ruke što mole posljednji dah
Pepeo i prah
Tvoj krik je vojnik što gine
I tvoja bol nikad ne mine
Tvoj put odvodi
U zemlju gdje snjegovi
Nikad pasti neće
A cvijeće, cvjetat će za te.
Ti htjela si poć, i pošla u noć

MIRJANA BARAĆ