Srijeda , 6 studenoga 2024

Stihovi Mirjane Barać

A KIŠA POTAPA

Bijaše noć podno Ostrovice

Noć i ja

Odbjegla od sna

To tuđa biješe noć…

Dome moj, krvi zemlje moje

Zovu Briga moga

Kada bi k’ tebi valjalo poć’

Tu, na tuđem tlu

Sve, baš sve me zebe

Ne poznajem nikog

Pa ni samu sebe

Bijaše noć, mračna

Memljiva

Bijaše noć i bila je noć

Pod mojim nogama

Tama sve prekriva

Miris hijena iz jazbine zla

Da li nebo zna?

A kiša potapa

Ne samo da pada…

Ja pjesmu slavuja

Nikad čuti neću,

Ovdje za mene

Ne rađa se nada

I vile plešu,

To đavolja je slava

Pa ne znam više da l’ san je

Ili to samo java spava

Tri su pakla na mom ramenu

Sad izgaram u tom plamenu

Vrište lica

Izdajica

Ustajao tamjan duh pretura

Koliko čovjek da bude zvijer

Pa preživi sve što

Ka zemlji ga gura

I bijaše noć kao ova sada

Dok kiša potapa

Ne samo da pada

Pakao prezira

Pao po ramenima

Možda jednom i rodi se nada

Sad kiša tek potapa

Ne samo da pada…

ZOVE MENE,  ČEŽNJA ZOVE

Vidim odraz na bunaru

I raskošnu trešnju staru

Putevi me moji vode

Pod te krošnje 

Do slobode

Vidim ona guvna mala

Gdje se vrlo zlatno klasje

Misao mi odlutala

Povjetarcem sa proplanka

Slike drage odaslala

Vidim ona jata ptica

Staru baku da me zove

Izbornog, blagog lica…

U pregaču joj skrivam glavu

Dok me mati, šipkom mlati…

Vidim kola upregnuta

Konja bijelog u svom kasu

I Ilkića dragog Peru

S prašnjavog se vraća puta

Babu Ružu kako skita

Bezazleno dok nas psuje

I dok licem suza hita

Sjećanje me pomiluje

Vidim lica sva ta draga

Prigrle me dvori stari

Ništa tada ja ne marim

Tu sam svoja

Tu je snaga

Na tom skutu rodnog praga..

Sve prizide i proplanke

Čežnja drma

Čežnja drijema..

Vidim suze moje majke

Razgovore i obore… 

Samo oca nema

Nema…

Mirjana Barać