Imotska krajina Medij s iskustvom
FRA KARLO BALIĆ – UTEMELJITELJ PAPINSKE MEĐUNARODNE MARIJANSKE AKADEMIJE U RIMU
Razgovarala: Dragica Zeljko Selak
U Rimu, današnju „Papinsku međunarodnu marijansku akademiju (PAMI)“, utemeljio je Hrvat fra Karlo Balić, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu, a trenutno je naš Runovićanin, fra Petar Lubina, jedini Hrvat koji je redovni član te Akademije. Budući sa se o tome malo u javnosti govori i zna, o zasluzi tog znamenitog i časnog franjevca, fra Karla Balića, bio nam je povod za susret s njegovim subratom fra Petrom Lubinom, članom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelj u Splitu, koji je od 1984. redovni član Hrvatskoga mariološkog instituta (HMI) KBF-a Sveučilišta u Zagrebi, od 1993. član je Vijeća HMI te (1996. – 2011.) tajnik i urednik biltena HMI informacije. Od 1985. dopisni je, a od 2002. godine, redovni član Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu (PAMI). Od 2012. – 2018. provincijski je povjerenik za Svetu Zemlju. Sudjeluje u radu međunarodnih marijanskih i marioloških kongresa kao i nacionalnih znanstvenih skupova. Napisao je više knjiga, uglavnom marijanske tematike, od kojih je najvažnija „Marijanska Hrvatska -Gospina svetišta među Hrvatima“ (Split, 1995.). Jednom riječju, istinski mariolog, i Marija je središte njegova života.
BOG I MARIJA SEREDIŠTE ŽIVOTA
Budući da je Fra Petra trenutno jedini Hrvat, član te papinske Akademije, upitali smo ga kako je sve to krenulo?
„Usudio bih se reći da je moj svećenički put zapravo djelo Božje providnosti. Sebe sam uvijek gledao kao svećenika na župi. Kako sam već kao kapelan počeo pisati o Gospinim mjestima u Isusovoj domovini, dogodilo se da sam rubrikom „Stopama Nazaretske Djevice“ ušao u „Mariju“ i uređujem ju već 40. godinu. Ubrzo sam se učlanio u „Hrvatski mariološki institut (HMI)“ i 15 godina bio i tajnik. Kao takav, pridružio sam se Hrvatskoj jezičnoj sekciji na međunarodnomu mariološko-marijanskom kongresu 1983. na Malti kao promatrač, a potom sudjelovao na kongresima stalno kao predavač. Budući da ih priređuje „Papinska međunarodna marijanska akademija„ iz Rima (PAMI), na temelju mojih radova imenovalo me je njezino vodstvo najprije svojim dopisnim, a zatim i redovnim članom. Trenutačno sam jedini Hrvat redovni član PAMI. Kao i svaki kršćanin, nastojim da Bog i meni bude središte života. Gdje je Isus tu je i Marija, koja je u središtu moga „uredničkog“ djelovanja. Kako sam se Gospodinu povjerio prihvaćajući službu obnašam, Gospa je sve to divno vodila! I, jasno, blagoslov nije izostao!“, kazao nam je fra Petar, objasnivši nam potom i značenje Akademije i svoju ulogu u njoj.
FRA KARLO BALIĆ NAŠ HRVATSKI PONOS
„PAMI je papinska ustanova za proučavanje i širenje štovanja Blažene Djevice Marije koju je utemeljio hrvatski franjevac Karlo Balić (†1977.). Usput rečeno, to je jedina ustanova koju je osnovao jedan franjevac i Hrvat koju je crkveno vodstvo prihvatilo kao svoju, tj. papinsku ustanovu. Akademija povezuje mnoga nacionalna marijanska društva u svijetu i koordinira njihov rad. Priređuje međunarodne kongrese na kojima se obrađuju aktualne marijanske teme. Na njima sudjeluju i nacionalna društva sa svojim jezičnim sekcijama. Kao redovni član Akademije, imam ulogu sudjelovati u njezinu radu: u donošenju nekih odluka, biranju vodstva, predlaganju tema za obrađivanje … Jasno, i dalje se baviti proučavanjem i širenjem Gospina štovanja!“
70 GODINA OD PROGLAŠENJA „DOGME MARIJINA UZNESENJA“
Prošle godine je proslavljeno 70 godina od proglašenja Dogme Marijina Uznesenja, a jedan od članova tog Povjerenstva bio je naš fra Karlo Balić, a o tome hrvatski puk – gotovo malo što i zna!? Na upit kako je to moguće, odgovorio je:
„Istina. Malo se piše, a još manje čita. Do proglašenja dogme o Marijinu uznesenju došlo je nakon što se papa Pio XII. pismeno posavjetovao sa svim biskupima i osnovao teološko povjerenstvo za njezino proučavanje. U njemu je Balić imao važnu ulogu. Balićevi radovi bili su veoma vrijedan doprinos u tom proučavanju. Svojim teološkim razglabanjem on je doprinio bistrenju teološkog pojma Marijina uznesenja, što je napokon okrunjeno proglašenjem dogme.“
Nadalje upitan, o značenju Gospe za hrvatski narod i o njezinom štovanu, fra Petar nadahnuto govori:
„Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić često je isticao kako su Hrvati narod koji je mnogo patio, a na toj crti su i misli nekih poznatih teologa. Gospodin nam je podario kutak Lijepe naše na križištu kultura i svjetova. Za nj su se otimali ne samo naši susjedi nego i drugi osvajači. Zato smo se uvijek morali braniti, puno smo trpjeli. Kad se čovjek nađe u nevolji, kad mu je teško i boli ga, usmjeren je na najdraže i najbliže biće – na svoju majku. Osjeća potrebu od njezine blizine. Tu se krije i odgovor zašto Hrvati toliko vole Gospu. U svojim nevoljama, dok su cvilili braneći se od tuđina, hrlili su k Majci, našoj Gospi, u njezina svetišta, pred njezine oltare i svete prilike te se njoj utjecali. I da nije bilo te naše ljubavi prema Gospi i njezine prema nama, Bog zna bi li se danas znalo i za hrvatsko ime. Zato je prirodno da ju i danas volimo i rado joj se utječemo.“
A o Blaženoj Djevici Mariji koja je bila i ostala nadahnuće i brojnim umjetnicima…, kao što je bila posebna o. Petru Perici kada je stvarao pjesmu „Rajska Djevo“ i koja je ujedno „hrvatska duhovna himna“, otkrio nam je, zašto nam je ta pjesma za Hrvate tako posebna.
„Za bezbožnoga komunističkog režima nije se smjela pjevati „Lijepa naša“, koja je zapravo ne samo hrvatska himna nego i prava molitva. Stoga su hrvatski katolici na svojim zborovanjima, posebice za većih slavlja, pjevali pjesmu „Rajska Djevo“ o. Perice, koja srcu pruža pravi odušak. Njezine riječi, barem prvu kiticu s pripjevom, svi znaju, pa ju i danas rado pjevamo na našim susretima. Ona je postala hrvatska vjernička nacionalna himna.
Gospa Marija je nepresušna
Budući da u hrvatskom mjesečniku „Mariji” desetljećima donosi obilje vijesti iz života Crkve, marijanskh svetišta, duhovne misli i molitve Gospi, na naš je upit odakle mu nadahnuće kao i svim ostalim suradnicima, s radošću odgovorio:
„ Marija je nepresušna. Crkveni oci i toliki svetci govorili su kako o Mariji nikad dosta. Sv. Bernard veli kako je o njoj rečeno toliko toga divnoga, ali još uvijek nije sve, još joj nije iskazana sva slava. Ona je Majka Sina Božjega i duhovna majka svakog vjernika, pa se o njoj uvijek ima što reći, a svaki govor o njoj govor je o Bogu od kojega dolazi svako dobro. Zato je ona nepresušno vrelo tema svih vremena, svih jezika i krajeva.“
Dok bude smisla bit će i tiska
Danas se živi u dobu digitalizacije ali, vidimo, fra Petar ostaje vjerni klasičnom tisku te je na naš upit, što je s e-tiskom i mogu li tiskovine kao „Marija“ i „Naša ognjišta“, „Glas Koncila“, „Hrvatsko slovo“ …, ako ne budu pratili suvremene trendove, preživjeti?, kazao je, da on ostaje vjeran na onome čime je i započeo – tisku.
„E-tisak ima svoje potrošače, svaki dan sve brojnije, i ozbiljno prijeti tiskovinama. Knjiga sigurno ne će nestati, jedino je pitanje kolika će joj biti naklada. Slično je i s časopisima. Nastavit ću dok vidim da ima smisla. Teško je u naše dane biti prorok.“ – poručio je fra Petar.
„S HRVATSKIM NARODOM BIT ĆE UVELIKE ONO ŠTO ON HTJEDNE!“
Za kraj smo ga upitali, Što će biti s hrvatskim narodom, budući da se hrvatski narod, natalitetno smanjuje, a Hrvati se raseljavaju i izgrađuje neke druge države, on je zaključio i poručio:
„Vidim što se događa. Koliko god krivimo druge, bojim se da smo najviše krivi sami. Čini mi se da nas najviše ubi vlastiti komod i sebičnost. Ako roditelji gledaju samo sebe, zbog čega bi rađali i oko djece se mučili? Ako im ne će moći dati sve što zažele, zašto bi stvarali sirotinju? Tko to određuje što bi tko trebao imati? Gdje to netko ima sve što želi i što bi htio? Raseljavamo se jer tražimo gdje će nam biti bolje, umjesto da ostanemo na ”bojišnici” gdje jesmo i stvaramo uvjete da svima bude bolje. U drugim državama spremni smo raditi najniže poslove, a ovdje neka zanimanja ne će nitko … Branitelji u ratu nisu žalili ni živote dati, a mi u slobodi kao da nismo spremni žrtvovati ništa. Pobijedili smo u ratu, a bojim se da bi se moglo dogoditi da izgubimo u miru. S hrvatskim narodom bit će uvelike ono što on htjedne!“
