Gotovo u svim brdskim mjestima Imotske krajine, zadnjih desetak dana veoma je živo. U zaseocima čuje se žamor djece, a po okolnim docima, vrtovima i poljima od rane zore do “tvrdog” mraka dopire zvuk freza, traktora, motika i mašklina.
Došli “Splićani” i “Zagrepčani” u rodni kraj da uzoru zemlju i posade krumpir, kapulu i kupusnjače te druge povrtlarske kulture. Po njivama je sve što hodati i raditi može i hoće. Radi se “tuta forca”.
Cilj je zasaditi što više svega i svačega prije najavljene, dugo očekivane kiše, a i zbog ekonomske i političke situacije u zemlji i svijetu.
– Nikad se više u našem selu, koliko ja pamtim u svojih 70 godina, nije obradilo zapuštene zemlje i posadilo kunpira i drugog kao ove godine – kaže nam jedan “brđanin” i dodaje kako se ljudi boje gladi, rata, nestašice i visokih cijena pa su se vratili majčici zemlji, što je za svaku pohvalu. (ak)