Imotska krajina Medij s iskustvom
Trodnevno hodočašće Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran Omiš po Sjevernoj Hrvatskoj
Udruga ratnih veterana – Hrvatski domobran Omiš, (sa svojim predsjednikom Antom Klarićem, sudionikom Križnog puta), koja okuplja brojne članove iz Splitsko-dalmatinske županije (Omiša, Dugog Rata, Krila Jesenica, Imotskoga, Splita…) te Bosne i Hercegovine, održala je svoje trodnevno tradicionalno hodočašće „svibanjski Put molitve“ i da bi sudjelovala u sklopu obilježavanja Dana sjećanja na Bleiburške žrtve i žrtve Križnoga puta na Maclju.
Hodočašće je započelo, u petak, 17. svibnja, ujutro, molitvom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na mjestu pogibelji prvoga hrvatskoga redarstvenika Josipa Jovića, na Plitvicama.
Potom su hodočašće nastavili u Slunj, gdje su imali svetu misu za sve hrvatske mučenike. Misu je predvodio župnik fra Šime Božić. Nakon toga su hodočastili u Zagreb na Mirogoj, gdje su uz molitvu, na grobu prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Bruna Bušića, Zvonka Bušića i na Domobranskom groblju, položili vijence i zapalili svijeće. Nakon toga su nastavili prema Varaždinu i Sv. Iliji, u mjesto rođenja i počivalištu vlč. Vilima Cecelje.
Drugoga dana, u subotu, 18. svibnja, hodočašće je nastavljeno u Lepoglavu, gdje ih je u crkvi Presvetoga Trojstva dočekao vlč. Nenad Piskač, koji ih je prigodnim riječima proveo kroz hrvatsku povijest, počevši od pavlina i leksikografa Ivana Belostenca do zatočeništva Alojzija Stepinca…, potom u Đurmanec, na željezničku postaju, „put bez povratka“, mjesto u kojem su, u svibnju i lipnju 1945. partizani ratne zarobljenike i građanstvo, (prethodno dovezene vlakom) sa željezničke postaje sprovodili prema obližnjem logoru u pilani Đurmanec, te ih u skupinama na noćnim pohodima otpremali na desetak kilometara udaljene razne lokacije Maceljske gore gdje su se vršile masovne likvidacije. (Put od Đurmanca vodi prema šumi na uzvisini i nekadašnji zaselak Ilovec, gdje su 1992. otvorene jame i pronađeni posmrtni ostaci nekoliko stotina stradalih, te na lokaciji Lepa Bukva gdje su također 1992. pronađeni zemni ostaci nekoliko stotina žrtava, među ostalim 21 svećenika, bogoslova i franjevaca. Na toj lokaciji, zvanoj Lepa Bukva kardinal Franjo Kuharić prvi put je 1991. služio sv. misu za sve žrtve Maclja. Na tom mjestu je 12 postaja Križnoga puta, a do crkve Muke Isusove, još su dvije, i to do posljednje Maceljske grobnice u kojoj su 2005. pokopani zemni ostaci 1.163 pronađenih Maceljskih žrtava. Nakon toga su se ponovno vratili u Maclj, gdje su položili cvijeće i upalili svijeće te sudjelovali na sv. misi koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački msgr. Mijo Gorski, kraj Spomen crkve Muke Isusove u Frukima. Na povratku u Varaždin, paljenjem svijeća i molitvom kraj spomen križa na grobištu Dravska šuma Varaždin odali su i počast žrtvama poratnih likvidacija Drugog svjetskog rata pokopanih uz desnu obalu rijeke Drave. Dobrodošlicu gostima iz Dalmacije poželio je Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin. Od strane domaćina susretu je bio nazočan i Ivica Dolenec i Rajko Horvat iz Udruge specijalne jedinice policije PU varaždinske “RODA”.
Trećega dana, 19. svibnja, u nedjelju, hodočastili su u Bjelovar i Donje Moste, gdje su nakon mise na groblju kraj spomen križa zapalili svijeće i položili cvijeće za poubijane župljane i župnika na početku Drugoga svjetskoga rata. Misu i molitvu predvodio je župnik vlč. Miro Denac. Tu se na mjesnom groblju nalazi spomenik svjedočanstva o prvom srpskom ratnom zločinu u Hrvatskoj nad hrvatskim civilnim žrtvama Donjih Mosti, u travnju 1941. godine, u samu uočnicu Uskrsa, na Veliki četvrtak, prije podne, ispred crkve sv. Benedikta, započeli su krvavi uskrsni dani. Ispred crkve čuli su se pucnji i mrtav je bio seljak Josip Kovačić. Srpska vojska (2. konjički puk Car Dušan Silni) je zatim krenula u potjeru za razbježanim seljacima, pronalazili su ih po tragovima u snijegu. Ubili su 11 seljaka. U tom krvavom pokolju, kraj sela Kapele, istoga dana naišli su na Josipa Rožmarića iz Koprivnice, te su i njega ubili. Gradsko redarstvo u Bjelovaru 30. travnja 1941. izvjestilo je Ministarstvo vanjskih poslova da je od 6. do 30. travnja ubijeno na području Bjelovara 33 Hrvata. U tijeku Drugog svjetskog rata i poraća u selu Gornji i Donji Mlini stradalo je ukupno 75 mještana. Svasu imena popisana na spomeniku. Na kraju je u ožujku 1945. ubijen i mjesni župnik vlč. Viktor Müler.
Zločin u Donjim Mostima povijesno je važan, jer je to prvi zločin počinjen sudbonosnoga 10. travnja 1941. godine. Tako je Drugi svjetski rat u Hrvatskoj započeo srpskim zločinima nad hrvatskim civilima. A to je do današnjih dana politički i medijski sustavno prešućivano i zatajeno. Detalje iz toga vremena detaljno je opisao Zdravko Ivković, predsjednik Matice hrvatske u Bjelovaru, danas pokojni. Nakon povratka, ostalo je gorki upit na usnama, zašto se i danas hrvatska povijest i istina prešućuje i kome smeta istina?
Dragica Zeljko Selak
