Imotska krajina Medij s iskustvom
Evo još ponešto zanimljivih crtica iz života Augustina Tina Ujevića (1891-1955), uz ovu naslovnu fotografiju iz neke publikacije u kojoj se pretpostavlja da je pjesnik snimljen u svojim mladim danima. Medutim, pouzdano se zna da na sljedećoj fotografiji dvadesetgodišnji Tin stoji prvi slijeva, 1911. godine, i ne sliči na čovjeka s gornje slike.
Augustin je prva tri razreda pohađao u Imotskom i vjerojatno je tada snimljena ova fotografija na kojoj budući pjesnik stoji prvi slijeva u drugom redu.
Nakon Imotskoga s obitelji seli u Makarsku, a prije 120 godina, 1902. Tin dolazi u Split gdje se upisuje u klasičnu gimnaziju i živi u Nadbiskupijskom sjemeništu. U svojoj trinaestoj godini (1904.) počinje pisati pjesme od kojih ništa nije sačuvano (po njemu je njegovo prvo djelo kratak tekst ˝Voda˝ koji je završio u košu za smeće nekog urednika). 1909. godine Tin maturira u Splitu s odličnim uspjehom, odriče se mogućnosti zaređenja te odlazi u Zagreb upisujući studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tin nastavlja u Parizu studij književnosti od 1913. godine, a nemajući novca kucao je na razna vrata, bavio se politikom, novinarstvom i poezijom. Odmah na početku I. svjetskog rata 1914. Tin plovi na francuskom ratnom brodu i boravi na Cetinju kao francuski tumač. Te 1914. godine objavljuje u cetinjskom Dnevnom listu novinske tekstove. Milorad Bošković na portalu Analitika piše da je Ujević 1917. tražio i crnogorsko državljanstvo. “Tinova torpiljarka čekala je na ulazu u Boku dok je eskadra izvodila prepad na Vis. Po svemu sudeći, brod kojim je došao bio je torpediran, a Tin zadobio potres mozga. Iz Boke je stigao na Cetinje, kako je sam kasnije zapisao, “kao francuski interpret s podoficirskim činom”. Povremeno je bio u vezi s izbjegličkom crnogorskom Vladom, koja je imala sjedište u Nejiu kod Pariza. Postoji sedam dokumenata koji svjedoče o Tinovoj prepisci sa crnogorskom Vladom.”
Jevrem Brković je zapisao da je Tina kao žurnalista na Cetinju primio crnogorski kralj Nikola I., koji je kasnije u izbjeglištvu do svoje smrti 1921. davao Ujeviću mjesečnu stipendiju od 200 franaka, a pjesnika je predstavljao kao ministra prosvjete i kulture vlade u izbjeglištvu. Prije 90 godina, 1932. u Nikšiću je tiskana Ujevićeva zbirka “Auto na korzu”.
Komentirajući tu prvu Tinovu fotografiju prenesenu na Facebooku, splitska pjesnikinja Ičica Barišić je napomenula da je njezina mama Katica Marjan / Radonić (rođena 1904.) završila preparandiju i odmah dobila dekretom posao učiteljice u Imotskim Poljicima, zajedno s kolegicom Slavkom Šegvić. Učiteljice su bile zgodne, mlade i ozbiljne, i stanovale su u školskoj zgradi. Kada bi bio u Krivodolu, 1925. i 1926., dolazio im je Tin Ujević u posjet. Katica bi s rodnog otoka Hvara donijela damejanicu prošeka za kolače. Po njezinim riječama Tin je već boemski živio, a lijepim djevojkama bi rekao: “Ne dolazim vam ja učiteljice moje, da vam se udvaram. Dolazim radi razgovora i vašega prošeka. I napisat ću pjesmu o vama!” Možda su se one našle i u Tinovoj pjesmi Svetkovina ruža:
Berite ruže, djevojke, da bi vam danas sjale,
taj zbogom mladosti, u ovom hladnom gaju.
Ruže su svete varnice što su zavrcale
iz dna duša vaših trepetljivih u ovom razbludnom maju.
Izložba Tinovih rukopisa u Sarajevu 2022.
Ispod radara hrvatskih medija prošlo je obilježavanje 67. obljetnice Tinove smrti 12. studenoga 2022. u Sarajevu, gdje je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti otvorena izložba “Obećano ostrvo” s neobjavljenim rukopisima Tina Ujevića iz zbirke zagrebačkog Antimuzeja utemeljitelja pok. Vladimira Dodiga Trokuta (također imotskih korijena), koju je prvi put za javnost priredio direktor Antimuzeja Domagoj Margetić. Izložene su dopisnice, skice za buduće pjesme, neke posvećene Severini Branković, potom pjesma Noem po čijoj metafori je ova izložba naslovljena, zatim rukopis pripovijetke Ujak, i drugi požutjeli papiri, dijelom oštećeni i teško čitljivi, ali u kojima se nalaze i riječi iz bosanskog žargona. Tako se naš “boem s Miljacke” nakon 85 godina vratio u Sarajevo, gdje je živio od 1930. do 1937. godine. Tada je napisao i zagubio roman Doboši noći i brojne druge rukopise, ali je dio tekstova ipak Trokut pronašao i za svoj Antimuzej otkupio. I u tom sarajevskom Muzeju se čuva mali dio Ujevićevih rukopisa, pjesnikovih bilješki koje su prijatelji, znajući za njegov boemski život, prikupili bez njegova znanja i predali Muzeju. Pogledajte Youtube snimke otvorenja te izložbe:
Tinov Odlazak prvi njegov uglazbljeni tekst
Tin je najuglazbljeniji klasik hrvatskog pjesništva, šezdesetak skladatelja iz Hrvatske i inozemstva u glazbeno je ruho višestruko uvilo Tinove slavne srokove, ponajviše iz zbirke Kolajna tiskane prije 96 godina, svatko na svoj način, tako neke pjesme imaju i više od desetak inačica.
Prva Tinova uglazbljena pjesma je Odlazak, sa samo 12 stihova, čiji je spomenak Brača, Imotskoga 1961. u Zadru uglazbio našijenac Ivan Gudelj-Velaga (1932. – 2012.), pjesma je bila na repertoaru više dalmatinskih klapa, ali nikada nije snimljena u studiju. Četiri godine kasnije tu je pjesmu uglazbio i Arsen Dedić, koji je od poeta najviše cijenio Tina. Bilo je to 1965. za desetu obljetnicu Ujevićeve smrti koja je obilježena u zagrebačkoj kavani Blato (Tip top). Arsen je desetak godina kasnije uglazbio još 3 Tinove pjesme za potrebe zajedničkog nastupa s Goranom Matovićem, koji je izvodio monodramu San i ludilo prema Ujevićevim zapisima. Arsenov Odlazak je prerastao u pravi evergreen, obrađen je više puta u klapskoj, pop, roc, blues i klasičnoj verziji, instrumentalno je izvodi i Gradska glazba Imotski na pogrebima! No tu su pjesmu još pet puta uglazbljivali i drugi skladatelji.
Rekordno uglazbljivanje Notturna
Tinova pjesma Notturno (Noćas se moje čelo žari) ima rekordnih 26 verzija. To sigurno nije konačni broj, jer tko će znati što se još krije u rukopisima i fijokama skladatelja, ali prema trenutno dostupnim mi podacima, u proteklih pola stoljeća 25 skladatelja ju je uglazbilo, samo nekoliko verzija još nema audio ili video snimku. Iznenadih se da je još jedna verzija Notturna praizvedena ove godine u Bosni i Hercegovini. Na koncertu kompozitora u okviru Dana Vlade S. Miloševića 2022. u Vijećnici Banskog dvora – kulturnog centra premijerno je izvedena zborska kompozicija Marija Nikolića (1996.) Notturno na tekst Tina Ujevića, u izvedbi Kamernog hora “Kerubini” Konfucijevog instituta Univerziteta u Banjoj Luci pod ravnanjem Dušana V. Uroševića. Evo snimke:
