Ponedjeljak , 15 srpnja 2024

U osvit tridesete obljetnice oslobađanja Golubovog kamena

Ovom prigodom u početku naglasimo: oslobađanje  Golubovog kamena i druge ratne akcije  3. Imotske bojne na dubrovačkom području; uspješnice 115-te Imotske brigade kao stožerne  operativne brigade na Južnom bojištu do kraja Domovinskog rata; – čimbenici su opće ocjene o iznimno važnoj ulozi Imoćana u obrani južnog dijela Domovine. Kad se tome doda zapažena uloga preko 22 branitelja imotskog podrijetla koji su branili Dubrovnik 1991. u okruženju neprijatelja, možemo slobodno reći kako Imoćani mogu biti ponosni. Zasigurno, ovakav kontekst prevladava kod većine dubrovačkog puka.

Da, u svezi Golubovog kamena sve se zna, sve je već prije rečeno ili napisano.  Ali,  u osvit  30 obljetnice njegovog oslobađanja čini nam se zgodnim pripovjediti jednu zanimljivost.                                                  

Ipak, prvo još jednom istaknimo. Kota Golubov kamen (422 m n/v, na granici Hrvatske i BiH, iznad izvora rijeke Omble i glavne prometnice  ulaza u Grad Dubrovnik) bila je pozicija zloglasnog neprijateljskog uporišta 1991-1992 g. Dubrovčani su Golubov kamen doživljavali kao prijeteću avet nad ulazom u grad pri svakom pokušaju ulaska i izlaska u Grad. Njegovim oslobađanjem 2. srpnja 1992 godine, od simbola neprijateljske blokade i straha, postaje simbolom konačne slobode.                                                         

U ratnim zbivanjima deblokade Dubrovnika sredinom 1992 g. Golubov kamen, kao i šire područje u njegovom zaleđu, bilo je strateški najvažnije i najzahtjevnije. U toj uspješnoj  akciji sudjelovalo je nekoliko postrojbi HV-e. No, u samu „arenu“ Golubovog kamena ušli su jedino odvažni  junaci  3. bojne 4. brigade – Imotske bojne. Detalji te drsko-hrabre akcije, dobro su poznati  dubrovačkoj i imotskoj javnosti.                                                                                                                                               

Ono što je poznato samo manjem broju sudionika, kao istinita anegdota, povod je ovom osvrtu.     

Naime, Golubov kamen, sa svom svojom simbolikom i mitom „prisvajale„ su još neke postrojbe HV-e. Prosto rečeno, motiv je bio preoteti slavu stečenu herojskom bitkom na njemu. Najuporniji od svih bila je nekolicina predstavnika IV Gardijske brigade, upravo postrojbe pri kojoj je djelovala 3. Imotska bojna. Oni su navodno pripremali obilazak kote Golubov kamen, u poslije podnevnim satima 2. srpnja 1993.g., na prvu obljetnicu oslobođenja. Pri tome, vjerojatno su željeli javnom objavom i komentarom povijesni čin Golubovog kamena „pripisati“ sebi. Samo na prvi pogled bizarno, ali … No, u toj nakani preduhitrili su ih naši Imotski sokolovi. Dan prije, dakle 1. srpnja 1993.g. u Dubrovnik  su došla dvojica članova udruge Imotski Sokolovi, gospoda Zdenko Šanić i Mario Topić. Otkrili su nam neugodnu dosjetku kolega iz IV Brigade. Tražili su od nas iz Dubrovnika organizacijsku pomoć za sutrašnji doček na Golubovom kamenu njihovih članova i simpatizera iz Imotske krajine. To smo zajednički i na brzinu uspješno odradili. Po onoj poznatoj: „Nije se ništa dogodilo ako nije zabilježeno.“  Zamolili su da taj događaj medijski promoviramo , što je i učinjeno. Pored ostalih medija, već 10. srpnja 1993.g. najčitaniji lokalni list Dubrovački vjesnik na naslovnoj strani donosi  fotografiju Imotskih sokolova i simpatizera na odredištu, kratki i jasni opis kome pripadaju zasluge iz poruke Golubovog kamena. Na fotografiji  su: Mate Bago, Mijo Ćorić, Ivica Dragović,  Sretan Kolovrat, Ilija Kutleša, fra Zoran Kutleša, Perica Lončar, Rafael Lozo, Zdravko Lozo, Ante Ljubičić, Darko Mršić, Stipe Medvidović , Ljubomir Mustapić,  Tomo Perić, Zdenko Šanić, fra Željko Tolić, Živko Tolić, Mario Topić, Srećko Udiljak.                                                                                                                                      

Autor fotografije i teksta bio je pok. Zdenko Zorić, pripadnik  proslavljene dubrovačke postrojbe HV-a Odreda naoružanih brodova. Zdenko iz susjednih nam Sovića. Snagom ugleda ovog lokalnog dubrovačkog glasila istinu o događanju na Golubovu kamenu prihvatila dubrovačka javnost i lokalne dubrovačke postrojbe HV-a, također sudionice oslobađanja šireg područja Golubovog kamena i deblokade Grada Dubrovnika. Od tada do danas i za sva vremena nije upitno kome pripada znamenita simbolika Golubovog kamena. Zavičajni klub Imoćana u Dubrovniku je 1996.g., uz spontanu suglasnost predstavnika svih Imotskih braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, taj dan, 2.srpnja, proglasio Danom Imoćana i živi trajna sjećanja na golemu žrtvu i djelo Imotskih vitezova. Tradicija je neupitna. Uostalom, na  to nas obvezuje spoznaja o krvlju stečenoj slobodi uz značajnu ulogu Imoćana na južnom rubu Lijepe naše. Prisjetimo se, sudjelovalo je preko 5000 branitelja od kojih je 36 poginulo i više od 100 ranjeno.                                                                         

Zabilježio: Živko Tolić

Naslovnica Dubrovačkog vjesnika od 10.srpnja 1993 g. s fotografijom nazočnih Imotskih sokolova i simpatizera 2.srpnja 1993 g. na koti Golubov kamen.

Izvadak iz intervjua gen. Ive Jelića (osnivača IV brigade HV) objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 1992.g,