U spomen: Milivoj Rebić (1939. – 2021.)

29. srpnja 2021. u 82. godini života preminuo je Milivoj Rebić, uspješni gospodarstvenik i prvi urednik glasila “Imotska krajina”. Rrođen je 4. siječnja 1939. u Vinjanima Donjim od oca Marijana i majke Ive (rođ. Žužul). Nakon pohađanja srednje Poljoprivredne škole u Kaštel Lukšiću i Kaštel Štafiliću odlazi na studij u Zagreb, a kao stipendist vinarije “Imota” diplomira 1964. na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. Od 1965. do 1970. radi u Vinariji kao laborant, tehnolog, a kasnije i komercijalni direktor, a 1970. pokreće prvo glasilo ‘Imotska krajina’, koja je u nakladi od 5500 primjeraka izlazila od 1. ožujka 1970. do 1. ožujka 1972., kada je privremeno ugašena nakon sloma Hrvatskog proljeća, a brojni domoljubi kažnjeni i zatvorom zbog sudjelovanja u “maspoku” i hrvatskog nacionalizma. (List je nastavio izlaziti od 1. siječnja 1973. godine pod uredničkom rukom Slobodana Kukavice.) Rebić se u tekstovima potpisivao i kao Remil, objavljivao je vijesti iz Imotske krajine i u drugim listovima.

Nakon novinarske epizode, diplomirani inženjer Milivoj Rebić odlazi u gospodarstvo i od 1972. vodi jednu od najuspješnijih imotskih tvrtki – Agrokoku na Kamenu Mostu, utemeljenu 1968., koja je u svom zlatnom dobu krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća zapošljavala i do 80 radnika, u 6 hala 150.000 koka nesilica godišnje je proizvodilo i do 34 milijuna jaja, a u sastavu tvornice bile su i dvije mljekare s proizvodnjom od 30 tona tada poznatog Studenačkog sira. Rebić je na čelu te državne tvrtke bio do lipnja 1991., kada postaje prodajni predstavnik “Agrokoke Zagreb” za Dalmaciju, a zbog teške bolesti u mirovinu odlazi 1998. godine. (Početkom Domovinskog rata dolazi do poremaćaja na tržištu, gube se kupci, tvrtka se 1992. privatizira, mijenja čak pet vlasnika i 2002. odlazi u stečaj.)

Rebić se 2001/03. uključuje u politički život grada Imotskoga te je jedno vrijeme bio vijećnikom, predsjednikom i potpredsjednikom imotskog ogranka SDP-a.

Još od 1956. do 1972. bio je honorarni dopisnik Slobodne Dalmacije, Radio Splita (vijesti iz Imotske krajine, humoreske), Arene i Vikenda. Bio je izuzetno posvećen svojoj profesionalnoj karijeri i obitelji. U slobodno vrijeme bavio se fotografijom i bio je aktivni član lovačkog društva ‘Imotska krajina’. Uživao je provoditi vrijeme uz frekvenciju Radio Splita i čitajući omiljene književnike u svojoj privatnoj biblioteci.

Sa suprugom Ankom (Rođenom Zaradić) ima troje djece (dva sina i kćer: Vanja, Marijan i Nikolina) koji su mu podarili petero unuka. Milivoj Rebić pokopan je 31. srpnja na groblju sv. Roka u Vinjanima. Ostavio je dubok trag u društvenom i gospodarskom životu Imotske krajine.