Imotska krajina Medij s iskustvom
(Ovu pjesmu posvećujem prijateljima, s bolom sjećajući se mojih 60 poginulih i 6 nestalih učenika, hrvatskih branitelja, dragovoljca i suboraca.)
Lastavice, jorgovan, ljubice,
svakoga su proljeća budnice.
Al’ jednoga davnog proljeća,
puno tužnih treperilo svijeća.
Domovini, odani sinovi,
poželješe život dati novi.
Novi život i svetu slobodu,
izboriti svom hrvatskom rodu.
Na braniku Domovine pali
na oltar joj mladi život dali.
Zaslugama je to i izdajica,
što izroda, hrvatskih su dica.
Ne vjerujte braćo izrodima,
proljeća su naša, njima zima.
I nek’ znaju, stariji i dica,
‘ko bijaše roda izdajica.
Ne vjerujmo za Boga miloga,
ubojicam’ brata rođenoga.
Sve hrvatsko bacat’ će pod noge.
Stvoritelju okretat’ će roge.
Komunisti, bezbožnoga kova,
petokraku ljubit će iznova.
Srećko Župić
